Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

geoportal
Zbrinjavanje
UNESCO – Man and the Biosphere Programme
restore4Life projekat
coopMDD projekat
logo-lifeline-mdd

INFORMATOR O RADU PZZP

INFORMATOR O RADU PZZP

Događaji

Juli 2023
pon uto sre čet pet sub ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
Nema slike
Od 1990. godine, vlade širom sveta, u saradnji sa Populacionim fondom UN (UNFPA), obeležavaju Svetski dan stanovništva nizom aktivnosti, u skladu sa aktuelnom temom i trenutnim potrebama, kako bi unapredili razvojne strategije.
Datum :  utorak, 11 jul 2023
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
logo-pannoneagle

PZZP je član IUCN-a

IUCN
wwf-logo

WWF - FOND ZA ZAŠTITU PRIRODE

U ostala zaštićena područja smo svrstali:

Memorijalne prirodne spomenike (MPS), Naučno istraživačke rezervate (NIR) i Regionalne parkove prirode (RPP).

Strogi rezervat prirode je područje neizmenjenih prirodnih odlika sa reprezentativnim prirodnim ekosistemima, namenjeno isklјučivo za očuvanje izvorne prirode, genskog fonda, ekološke ravnoteže, praćenje prirodnih pojava i procesa, naučna istraživanja kojima se ne narušavaju prirodna obeležja, vrednosti, pojave i procesi.

U strogom rezervatu prirode zabranjeno je vršiti radnje i aktivnosti i obavlјati delatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih su proglašeni zaštićenim prirodnim dobrom (branje i uništavanje bilјaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, uvođenje novih bioloških vrsta, melioracijski radovi, razni oblici privrednog i drugog korišćenja i slično).

Posećivanje strogog rezervata prirode u cilјu obrazovanja može se vršiti na osnovu dozvole koju izdaje upravlјač zaštićenog područja.

Mere zaštite strogog rezervata prirode bliže se određuju aktom o proglašenju zaštićenog područja.

Praćenje prirodnih pojava i procesa i naučna istraživanja vrše se na osnovu dozvole koju izdaje Ministarstvo i uz prisustvo upravlјača.

U strogom rezervatu prirode zabranjene su privredne i druge aktivnosti.

Spomenik prirode je manja neizmenjena ili delimično izmenjena prirodna prostorna celina, objekat ili pojava, fizički jasno izražen, prepoznatlјiv i/ili jedinstven, reprezentativnih geomorfoloških, geoloških, hidrografskih, botaničkih i/ili drugih obeležja, kao i lјudskim radom formirana botanička vrednost od naučnog, estetskog, kulturnog ili obrazovnog značaja.

Spomenik prirode može biti geološki (istorijskogeološko-stratigrafski, paleontološki, petrološki, sedimentološki, mineraloški, strukturnogeološki, hidrogeološki i drugi), geomorfološki, speleološki (pećina, jama i drugo), hidrološki (ceo ili deo vodotoka, slap, jezero, tresava i drugo), botanički (retki ili značajni primerci bilјnog sveta, pojedinačno stablo ili skupina stabala, drvoredi, parkovi, arboretumi, botaničke bašte i drugo).

Na spomeniku prirode zabranjene su sve radnje i aktivnosti koje ugrožavaju njegova obeležja i vrednosti.

Mere zaštite spomenika prirode i način njegovog korišćenja, bliže se određuju aktom o proglašenju zaštićenog područja.

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Pančevačke ade"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište

 

KATEGORIJA

Određivanje kategorije zaštićenog područja izvršeno je prema Članu 8. Pravilnika o kriterijumima vrednovanja i postupku kategorizacije zaštićenih područja („Sl. glasnik RS", br. 97/2015) i svrstava se u III kategoriju – lokalni interes.

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama

(Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Emerald mreža staništa i vrsta

Područje predloženo za zaštitu nalazi se u međunarodno značajnom području za ptice (Important Bird Areas – IBA): RS017IBA „Ušće Save u Dunav".

Ovo područje je takođe i u Emerald mreži sa oznakom RS0000056 Pančevačke ade, gde su urađena preliminarna istraživanja.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Pančevačke ade su smeštene unutar vodotoka reke Dunav i to na mestu gde se u njega uliva reka Tamiš. Ove ade predstavlјaju funkcionalnu celinu vodenih, vlažnih i šumskih staništa.

Na području predloženom za zaštitu definisano je 15 stanišnih tipova, od kojih je 12 prioritetno za zaštitu na nacionalnom nivou. U okviru međunarodno značajnih stanišnih tipova (NATURA 2000 staništa) je navedeno 10, a od 11 selektovanih staništa je u okviru EMERALD mreže.

Uredbom o ekološkoj mreži („Sl. glasnik RS", br. 102/2010) Pančevačke ade su prepoznate kao staništa zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta i to: ada Forkontumac (PAN005), ada Štefanac (PAN006) i ada Čaklјanac (PAN007).

Tokom valorizacije područja prikuplјeni su sledeći podaci o prirodnim vrednostima područja:

· U grupi nacionalno i međunarodno značajnih vrsta bilјaka zabeleženo je 8 taksona u rangu vrste, od čega je jedna strogo zaštićena vrsta, odnosno7 vrsta u kategoriji zaštićenih sa izuzetkom komercijalnih, među kojima je prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva („Sl. glasnik RS", br. 5/2010, 47/2011, 32/2016 i 98/2016) najznačajniji crni glog (Crataegus nigra);

· U grupi stanišnih tipova navedenih u Pravilniku o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetlјivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje („Sl. glasnik RS", br. 35/2010) kao prioritetnih za zaštitu je zabeleženo 15 tipova staništa na teritoriji Zaštićenog staništa „Pančevačke ade";

· Ukupno 9 vrsta vodozemaca i 4 vrste gmizavaca;

· Ukupno 144 vrsta ptica;

· Strogo zaštićena vrsta sisara, vidra (Lutra lutra);

· Zabeležene su dve strogo zaštićene i jedna zaštićena vrsta beskičmenjaka;

· Pojava mladih šuma vrba (malata) semenog porekla, kao pionirske vegetacije na sprudovima i priobalnom delu ade Forkontumac;

· Stalne i povremene bare sa bogatom submerznom vegetacijom, koje predstavlјaju veoma značajna lokalna područja za mrest. Zabeleženo je 28 vrsta riba iz 10 porodica.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Pančevačke ade se nalaze 1 km južno od Grada Pančeva i oko 10 km istočno od Beograda. U neposrednoj blizini ada, na levoj obali Dunava smešteno je naselјe Vojlovica, koje predstavlјa predgrađe Pančeva a na desnoj obali se nalazi Veliko selo koje pripada opštini Palilula - Grad Beograd.

Do ada se dolazi vodenim putem, najlakše iz pravca Pančeva koji ima dobru saobraćajnu povezanost sa ostalim centrima. Državnim putem prvog B reda broj 10 Pančevo je povezano sa Beogradom i Vršcem („Sl. Glasnik RS″, br. 105/2013 i 119/2013). Od velikog saobraćajnog značaja je i pruga Pančevo-Beograd. U letnjim mesecima postoji i organizovan prevoz čamcima iz Višnjice, Pančeva i iz vikend naselјa Čaplјin. Sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka Bela stena na ostrvu Forkontumac je bila atraktivno izletište za kupače iz Pančeva i Beograda pa je i rečni saobraćaj za prevoz posetilaca bio dobro razvijen. Uređenjem plaža na Adi Ciganliji i Lidu kod Zemuna došlo je do opadanja broja posetilaca iz Beograda.

Prosečna nadmorska visina prirodnog dobra je: 70,2 m.

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, u zaštićenom području sve površine se nalaze u državnom vlasništvu 1.309,25 ha odnosno 100%.

Zaštićeno područje se u celosti nalazi u katastarskoj opštini Pančevo.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu člana 35. Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010-ispr., 14/2016), kao i Uredbe o režimima zaštite(„Sl. glasnik RS", br. 31/2012) na prostoru Zaštićenog staništa „Pančevačke ade" uspostavlјaju se režimi zaštite drugog (II) i trećeg (III) stepena.

Područje režima zaštite II stepena

Režim zaštite drugog stepena - aktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja i posebno vrednim predelima i objektima geonasleđa. U drugom stepenu zaštite mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, bez posledica po primarne vrednosti njihovih prirodnih staništa, populacija, ekosistema, obeležja predela i objekata geonasleđa, obavlјati tradicionalne delatnosti i ograničeno koristiti prirodni resursi na održiv i strogo kontrolisan način

Režim zaštite drugog stepena je propisan na površini od 617,50 ha, i obuhvata neznatno izmenjena staništa sa prirodnom ili blisko prirodnom vegetacijom (stalne i povremene bare, rukavci, vlažne livade, peščani sprudovi, kao i prirodne šume bele vrbe, bele topole, polјskog jasena i hrasta lužnjaka).

Područje režima zaštite III stepena

Režim zaštite trećeg stepena - proaktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim i/ili izmenjenim ekosistemima, predelima i objektima geonasleđa od naučnog i praktičnog značaja. U trećem stepenu zaštite mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa.

Režim zaštite trećeg stepena je propisan na površini od 691,75 ha, i obuhvata rubne delove zaštićenog područja, deo toka reke Dunav, zonu kuća za odmor „Bela stena" i šumske delove pod zasadima mekih lišćara.

UPRAVLJAČ: JP VOJVODINAŠUME, PETROVARADIN, ŠG „BANAT" PANČEVO

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

"MALI VRŠAČKI RIT"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno stanište - Zakon o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010)

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja, odnosno velikog značaja. Član 17 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama

(Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Mali vršački rit se nalazi u obuhvatu granica IBA područja (međunarodno značajnog staništa ptica - Important Bird Area RS 015) „Vršačke planine". Ovo područje obuhvata 12.069 hektara. U okviru njega nalazi se celo područje „Malog vršačkog rita" predviđeno za zaštitu, šire područje Malog vršačkog rita u okruženju, kao i Vršačke planine sa padinama. Najvažniji kriterijum za nominaciju celokupnog područja je gnežđenje patke njorke (Aythya nyroca).

 

OSNOVNE PRIRODNE I STEČENE VREDNOSTI

Područje koje se predlaže za zaštitu odlikuju vlažne i suve livade, bare i tršćaci, sa karakterističnim predstavnicima živog sveta. Među njima se posebno izdvajaju retke i ugrožene vrste poput silјavine (Peucedanum officinale) , zvjezdičice (Aster sedifolius) , sirotinjske trave (Glyceria declinata) , stepskog guštera (Podarcis taurica) , patke njorke (Aythya nyroca) i prdavca (Crex crex) . Naslanjajući se na Vršačke planine, Mali vršački rit čini sa njima jedinstvenu ekološku strukturnu i funkcionalnu celinu. Prirodne vrednosti posebno se ispolјavaju pri vlažnim godinama, ukazujući na izuzetne potencijale područja koje treba očuvati odgovarajuće usmerenim merama zaštite.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Mali vršački rit prostire se severoistočno od Vršca, nadovezujući se na gradsku zonu. Celom dužinom se naslanja na Vršačke planine, od kojih je odelјen putem Vršac – Veliko Središte.

Geografski položaj ZS ''Mali vršački rit'' određen je centralnom geografskom koordinatom: 45° 09' 59" N severne geografske širine i 21° 21' 02" E istočne geografske dužine po Griniču, odnosno 5002.480 - 7527.557 po Gaus - Krigerovim kilometarskim koordinatama.

U okviru zaštićenog prirodnog dobra najmanja nadmorska visina iznosi 82,5 metara, a najveća iznosi 88,6 metara.

 

POVRŠINA

Ukupna površina Zaštićenog staništa „Mali vršački rit" iznosi 931,20 ha. Od toga, pod režimom zaštite II (drugog) stepena nalazi se 449,87 ha, odnosno 48%, a pod režimom zaštite III (trećeg) stepena 485,85 ha, odnosno 52% površine.

Po kulturama, 47,12 % Zaštićenog staništa „Mali vršački rit" su livade i pašnjaci, 38,40 njive, 5,92% šume, 4,54% kanali, nasipi, rovovi i potoci, 2,23% trstici, močvare i bare i 1,78% ostalo.

 

VLASNIŠTVO

Ukupno 90% površine Zaštićenog staništa "Mali vršački rit" nalazi se u državnoj svojini, 9% u društvenoj svojini i 1% u privatnoj svojini.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Zakonska osnova zaštite ovog prostora ostvaruje se u okviru centralnog područja ekološke mreže br. 16, pod nazivom Vršačke planine i livade, a koje obuhvata i Mali vršački rit (Uredba o ekološkoj mreži, "Službeni glasnik RS", br. 102/2010).

 

REŽIMI ZAŠTITE

Osnova za uspostavlјanje režima i mera zaštite su Uredba o režimima zaštite („Sl. Glasnik RS 31/2012) i član 32. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), prema kome je:

Zaštićeno stanište područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divlјih vrsta i njihovih zajednica.

Cilј zaštite staništa je:

1.) zaštita ugroženih i retkih tipova staništa, ekosistema i/ili autohtonih divlјih vrsta na nacionalnom i/ili međunarodnom nivou;

2.) obezbeđivanje povolјnog stanja populacija autohtone divlјe vrste i/ili vrsta;

3.) omogućavanje nesmetanog odvijanja neke od životnih faza autohtonih divlјih vrsta (mrešćenje, parenje, gnežđenje, podizanje mladunaca, prezimlјavanje...);

4.) zaštita krajnje ugroženih i ranjivih vrsta;

5.) omogućavanje protoka gena između populacija vrste;

6.) obezbeđivanje migratornih puteva i odmorišta;

7.) omogućavanje naučnih istraživanja, upravlјanja populacijama i obrazovanja.

Na zaštićenom staništu zabranjene su radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa.

Aktom o proglašenju zaštićenog staništa, koji se donosi na osnovu Studije Zavoda, bliže se utvrđuje njegov značaj, namena i mere zaštite.

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja predela i staništa, kao i strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar Zaštićenog staništa je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog pašarenja i drugih aktivnosti. Na zaštićenom području uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena. Zaštićeno stanište „Mali vršački rit" obuhvata površinu od 931,20 ha, od čega

§ režim zaštite II stepena zauzima 449,87 ha.

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 485,85 ha.

Na području predloženom za zaštitu dominiraju travna i vodena staništa. U cilјu sprečavanja sukcesije i obrastanja invazivnim vrstama, previsokom travnom vegetaciom i grmlјem i zamulјivanja, te samim tim narušavanja ovih staništa, neophodno je održavanje kroz redovno uklanjanje viška vegetacije, a pogotovo travnog pokrivača kroz kontrolisano košenje ili pašarenje. Iz tih razloga propisuju se režimi II i III stepena zaštite, u skladu sa neophodnim aktivnostima na očuvanju, održavanju i održivom korišćenju.

 

UPRAVLJAČ:

JKP "Drugi oktobar", Vršac, Tel: 013 830-425

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

"Bara Trskovača"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IV Kategorija – upravlјanje staništem/vrstama u prirodi.

Category IV – Protected Area managed mainly for conservation through management intervention.

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište ''Bara Trskovača'' nema međunarodni status.

Na osnovu međunarodnog projekta „Zaštita biodiverziteta plavne doline basena reke Save" (nosilac IUCN), u okviru ekološke mreže duž reke Save izdvojeno je 8 značajnih područja, među kojima je i bara Trskovača.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Zaštićeno stanište „Bara Trskovača" obuhvata kompleks vlažnih staništa i povezuje reku Savu i Specijalni rezervat prirode „Obedska bara", kao i prostor meliorativnog područja ove bare. Značajan je ekološki koridor, a predstavlјa izdvojeni, celoviti agrokulturni predeo, koji je rezultat interakcije čoveka i snage prirode istovremeno.

Najznačajniju prirodnu vrednost čini očuvano stanište i mrestilište autohtonih vrsta riba, posebno zlatnog karaša i linjaka. Na Trskovači postoje prirodni izvori, koji omogućavaju stalni priliv sveže vode tokom godine.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Bara Trskovačase nalazi u atarusela Platičeva, na potezu prema selima Vitojevci i Grabovci, u južnom delu Srema koji se još zove Podlužje. Ovaj prostor sa juga i zapada uokviruje dolina reke Save. Dalјe na sever, teren se lagano penje ka obroncima Fruške gore, dok se na istoku naslanja na dolinu Dunava. To je tipičan ravničarski teren, sa izraženim mikrorelјefom. Predstavlјa prirodnu depresiju, dužine od oko 3 km, oko koje se na višem terenu nalaze obradive površine, kao i šume Baradinci, Lošinci i Pavlaka (prema Obedskoj bari) i šuma Karakuša (prema Klenku i reci Savi). Blizina reke Save i područje Obedske bare uslovlјavaju povezanost vodnog režima. Putem kanala bara Trskovača je direktno povezana sa rekom Savom i SRP „Obedska bara".

Do 1963. godine, Platičevo je bilo samostalna opština, a od tada je u sastavu opštine Ruma. Nalazi se na putu M-21 Novi Sad-Šabac koji preseca autoput Brograd-Šid i prugu Ruma-Šabac. Od Rume je udalјeno 23 km, a od Šapca oko 10 km.

Atar sela se pruža pravcem zapad - istok u dužini od 12 km. Površine je 42,39 km2 i okružen je selima Hrtkovci, Nikinci, Grabovci, Vitojevci i Klenak, kao i rekom Savom na zapadu.

Lokalitet „Trskovača" nalazi se na području Opštine Ruma, K.O. Platičevo, i obuhvata katastarske parcele: 2419, 2420, 2438, 2453, 2583/1, deo 2583/2, deo 2589/2, deo 2590/1, deo 2590/2, deo 2590/3, deo 2591/1, 2591/2, deo 2592/1, 2592/2, 2593/1, 2593/2, 2594/1, 2594/2, 3344, 3345, deo 3347, 3350, 3351, 3352, 3353, deo 3355, 3359, 3360, 3362, 3367, 3447, deo 3448, 3450, 3464, 3474, 3476, 3482 ukupne površine 168 15 44 ha.

Nadmorska visina okolnog terena iznosi 77.5 m, dok je dno depresije na 74.29 m. UTM sistem: DQ 06.

 

POVRŠINA

Na zaštićenom staništu „Bara Trskovača" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena. Od ukupno zaštićene površine koja iznosi iznosi 168 15 44 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 42 81 18 ha ili 25.46 %,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 125 34 26 ha ili 74.54 %.

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, u zaštićenom području dobru najviše površina se nalazi u državnom vlasništvu, i to 160,8349 ha ili 95.65 %, u društvenom vlasništvu ima 5,6828 ha (3.38 %), dok je 1,6367 ha (0.97 %) privatno vlasništvo.

Prema nameni površina dominiraju oranice sa 150 76 20 m2, što iznosi 89.65 %, kanali se pružaju na 14 74 70 m2 (8.77 %), putevi na 2 38 89 m2 (1.42 %), dok livade pokrivaju 25 65 m2 ili 0.15 % od ukupne površine (Tab. 5).

Najviše površina po katastru predstavlјaju oranice i to 6. i 5. klase, a svega 0.71 % su njive 3. klase. Ove njive su nastale nakon meliorativnih zahvata na bari Trskovači od 1965. do 1989. godine.

Namena površina po katastru ne odgovara stanju na terenu. Naime, većina ovih oranica je lošeg kvaliteta i na površini zemlјišta izbijaju podzemne vode, tako da dominira močvarna vegetacija oštrica, trske i rogoza. Značajno je istaći da postoji sistem kanala, koji obuhvata nekoliko velikih kanala i poprečne drenažne kanale koji se u njih ulivaju, kao i crpna stanica. I pored svakodnevnog dreniranja vode površine na Trskovači su izrazito vlažne, pa se često dešava da traktori ostanu zaroblјeni u blatu.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Predloženo zaštićeno područje „Bara Trskovača" do sada nije uživalo status zaštite, niti je imala status prethodne zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu odredbi člana 32 Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 36/2009, 88/2010, 91/2010.) zaštićeno stanište je područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divlјih vrsta i njihovih staništa. Na zaštićenom staništu zabranjene radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa.

Određivanje režima zaštite na prostoru zaštićenog staništa «Bara Trskovača» izvršeno je na osnovu očuvanosti prirodnog plodišta linjaka i zlatnog karaša i staništa drugih ugroženih vrsta životinja, a za cilј ima zaštitu ovog prostora na kome je potrebno primeniti aktivne mere zaštite, tj. mere na očuvanju i unapređenju vlažnih staništa i divlјih vrsta.. U skladu sa potrebom zaštite i očuvanja ovog prostora, a na osnovu čl. 35 Zakona o zaštiti prirode, na ovom prirodnom dobru određuju se režimi zaštite II i III stepena.

Od ukupno zaštićene površine koja iznosi iznosi 168 15 44 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 42 81 18 ha ili 25.46 %,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 125 34 26 ha ili 74.54 %.

U okviru područja sa režimom zaštite II stepena nalaze se kanali i depresije u kojima se najduže zadržava voda. Na osnovu sveobuhvatne hidrobiološke analize Trskovače može se reći da je ovaj antropogeni hidroekološki kompleks predstavlјa izuzetno stanište linjaka. Ovo se posebno odnosi na mogućnost povećanja njegove produkcije. Uz adekvatne mere se njegova godišnja produkcija može značajno uvećati.

Uspostavlјanjem stabilnog nivoa vode u kanalima (maksimalno dozvolјeni nivo vodostaja i izbegavanje oscilacija) u periodu mresta (april-jul) stvorile bi se dodatne povolјne mogućnosti povećanja populacije zlatnog karaša i linjaka. Iako je samo zlatni karaš u Srbiji od strane mnogih ihtiologa procenjen kao ranjiva vrsta, evidentno je da su i populacije linjaka u konstantnom opadanju. Održavanjem visokih voda u periodu mresta, na pojedinim depresijama, stvorile bi se mogućnosti formiranja dodatnih mrestilišta karaša i linjaka, što bi uz ubacivanje matica omogućilo stvaranje ekstenzivnih riblјih plodišta i eventualno mogućnost da korisnik područja prodaje mlađ pomenutih vrsta u količinama koje ne ugrožavaju opstanak postojećih populacija.

Prema Zakonu o zaštiti prirode u režimu zaštite II stepena mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, bez posledica po primarne vrednosti prirodnih staništa, populacija, ekosistema, obeležja predela, obavlјati tradicionalne delatnosti i ograničeno koristiti prirodni resurs na održiv i strogo kontrolisan način.

Režim zaštite III stepena obuhvata preostali deo bare Trskovače na kome se nalaze vlažne livade, obradive površine i polјski putevi.Na području režima zaštite III stepena mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, očuvanje tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništava, selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa.

UPRAVLJAČ: TURISTIČKA ORGANIZACIJA OPŠTINE RUMA

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

''Belјanska bara''

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

V Kategorija – Zaštićeni kopneni/morski predeo (područje održavanih ekosistema).

Category V – Protected Landscape/Seascape.

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro PP ''Belјanska bara'' nema međunarodni status.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Belјanska bara se nalazi u centralnoj Bačkoj, na prostoru jedinstvenog međurečja, gde se sa vodotokom Krivaje uliva u Veliki bački kanal kod naselјa Turija. Svoje plitko i vijugavo korito Belјanska bara usekla je u bačku lesnu terasu, u dužini od 39 km.

Prostor Belјanske bare zadržao je u velikoj meri nekadašnje karakteristike živog sveta. Ovde je zabeleženo preko 80 taksona vaskularne flore, 10 bilјnih zajednica, veliki broj vrsta insekata, 23 vrste riba, 7 vrsta vodozemaca, 2 vrste gmizavaca, 136 vrsta ptica i značajan broj vrsta sisara, od kojih su mnoge zaštićene.

Belјanska bara predstavlјa jedno od očuvanih vlažnih područja, na šta ukazuje prisustvo brojnih retkih vrsta flore i faune vodenih, močvarnih i vlažnih zaslanjenih staništa, i reliktnih staništa nizijskih tresava. Ovo područje odlikuje bogatstvo riblјeg sveta, a od posebnog je značaja za gnežđenje i migraciju ptica na prostoru Vojvodine. Izuzetna prirodna vrednost su očuvana mrestilišta autohtonih vrsta riba: zlatnog karaša, linjaka, čikova i balavca.

Vodotok Belјanske bare predstavlјa ekološki koridor koji preko Velikog bačkog kanala omogućava kominikaciju kopnenih i vodenih vrsta vlažnih staništa sa međunarodnim ekokoridorom, rekom Tisom.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro ''Belјanska bara'' nalazi se u Vojvodini, u Bačkoj. Belјanska bara nastaje od nekoliko plitkih dolova, koji se sastaju 3 km severno od Starobečejskih salaša, zatim teče u pravcu jugozapada i uliva se u Veliki bački kanal kod Turije.

Teritorijalno se nalazi na području dve opštine: Srbobran i Bečej. Do lokaliteta se može doći iz više pravaca i to sa regionalnog puta Srbobran – Bečej, od kojeg se odvaja više polјskih puteva koji idu do Belјanske bare. Drugi pristup prirodnom dobru je putem iz Turije, preko mosta na Velikom bačkom kanalu, gde je i ušće Belјanske bare.

Prirodno dobro udalјeno je od Srbobrana 8 km, Bečeja 31 km, Novog Sada 50 km, a od Beograda 130 km. Blizina pomenutih saobraćajnica, kao i blizina velikih gradova u okruženju, čine područje "Belјanske bare" pristupačnim.

Geografski posmatrano, zaštićeno područje prostire se između 45º 32' 47" i 45º 34' 53" severne geografske širine i između 19º 51' 30" i 19º 57' 52" istočne geografske dužine.

Nadmorska visina prirodnog dobra iznosi 77,5 m dok je dno depresije na 74,29 m. Nadmorska visina okolnog terena Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 81-82 m.

 

POVRŠINA

Ukupna površina Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 173 12 11 ha. Poručje režima zaštite II stepena obuhvata 89 38 79 ha, a režima zaštite III stepena 83 73 32 ha. (Tabela 3, Grafikon 1).

Oko prirodnog dobra uspostavlјa se zaštitna zona površine 325,82 00 ha.

 

VLASNIŠTVO

Struktura površina prema vlasništvu pokazuje da je najveći deo površine (170,3 ha) u društvenom vlasništvu, korisnika JVP „Vode Vojvodine", osim 1 ha korisnika VDP „Srednji Banat" Bečej. U privatnom vlasništvu je oko 3 ha, koji se vode kao trstici i močvare.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Područje Belјanske bare do sada nije uživalo status zaštite, niti je imala status prethodne zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu odredbi člana 34 Zakona o zaštiti prirode park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja. U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti.

Određivanje režima zaštite na prostoru Belјanske bare obavlјeno je na osnovu očuvanosti prirodnih odlika vodenog okna i priobalјa koji predstavlјaju staništa velikog broja retkih i ugroženih bilјnih i životinjskih vrsta.Zaštitastaništa ovog područja podrazumeva primenu aktivnih mera zaštite na njihovom očuvanju kao i kontrolisano i održivo korišćenje prirodnih resursa u okruženju. Očuvanje ovog prirodnog dobra obezbeđuje se sprovođenjem ograničenog i kontrolisanog sportskog ribolova, lovstva, održivog turizma, kao i prezentacijom i edukacijom prirodnih vrednosti.

U cilјu revitalizacije vodnog režima, sprečavanja isušivanja, sukcesije, obrastanja i zarastanja vodotoka, a samim tim narušavanja staništa, neophodno je sprovođenje aktivne zaštite.

Na zaštićenom području PP «Belјanska bara» uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena (X Prilog 3) koji su propisani članom 35. Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 36/2009, 88/2010, 91/2010.). Od ukupno zaštićene površine koja iznosi 173 30 00 ha, područje:

§ Režima zaštite II stepena obuhvata 89 40 00 ha ili 52 %;

§ Režima zaštite III stepena obuhvata 83 90 00 ha ili 48 %.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja obuhvata 325 70 00 ha.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja određena je radi sprečavanja razvojnih aktivnosti koje bi mogle višestruko povećati i intenzivirati uticaj ugrožavajućih faktora na zaštićeno područje.

§ Režim zaštite II stepena sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. U okviru područja gde je propisan režim zaštite II stepena dozvolјene su aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, tradicionalne delatnosti i ograničeno korišćenje prirodnih resursa na održiv i strogo kontrolisan način. Mere zaštite propisuju se u cilјu što bolјeg usklađivanja potreba zaštite i unapređivanja prirodnih odlika sa ograničenim i strogo kontrolisanim korišćenjem prostora. Tradicionalni vidovi korišđenja prostora kao što su ispaša, košenje i seča trske propisani su kao neophodne mere zaštite obalnog pojasa i korita bare od zarastanja. Aktivnosti se mogu vršiti u meri koja omogućava unapređenje stanja i prezentaciju zaštićenog područja uz očuvanje strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta.

§ Režim zaštite III stepena obuhvata deo parka prirode na kome se nalaze prostorne celine pod većim uticajem čoveka ili koje se nalaze uz granicu zaštite područja i u kontaktu su sa seoskim naselјima i obradivim površinama. Ovaj režim zaštite propisuje se za prostore gde se mogu vršiti aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, očuvanju tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništva, sa odgovarajućom izgradnjom infrastrukture i drugom izgradnjom. Povećanje intenziteta korišćenja prostora dovođenjem nove infrastrukture i izgradnjom novih objektata ugrozlo bi osnovne vrednosti parka prirode.

 

UPRAVLJAČ:

JP "VODE VOJVODINE" NOVI SAD, tel: 021 4881 888

Top of Page