Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

geoportal
Zbrinjavanje
UNESCO – Man and the Biosphere Programme
restore4Life projekat
coopMDD projekat
logo-lifeline-mdd

INFORMATOR O RADU PZZP

INFORMATOR O RADU PZZP

Događaji

Januar 2021
pon uto sre čet pet sub ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
logo-pannoneagle

PZZP je član IUCN-a

IUCN
wwf-logo

WWF - FOND ZA ZAŠTITU PRIRODE

Mineralošku zbirku čine uzorci ruda i minerala iz poznatih rudnika bivše Jugoslovije (Treoča, Majdanpek i dr.), a treba istaći i vrednu kolekciju minerala sa područja Makedonije. Primerci se ističu lepotom, specifičnim i vrlo retkim oblicima.

Petrološka zbirka pretežno se sastoji od primeraka stena sakupljenih sa lokaliteta Fruške Gore i Vršačkih planina kao i sa drugih područja širom Srbije.

OČUVANJE GEONASLEĐA

Prikupljen, konzerviran i determinisan paleontološki materijal služi kao dokumentacioni materijal za dokazivanje vrednosti i značaja lokaliteta koji su stavljeni pod zaštitu, a ujedno i kao muzeološki materijal u studijskim zbirkama.

Važno je skrenuti pažnju na činjenicu da je preko 80 % fonda ukupnog broja prirodnjačkih predmeta neobnovljivo. Razlozi su najčešće sukobi ličnih i opštih interesa, nebriga čoveka, neorganizovan rad nadležnih službi i uticaj savremenih prirodnih procesa (erozija, klizišta, obrušavanje). Profili izgrađeni samo od slabo vezanih stena teško se mogu sačuvati jer su podložniji egzogenim uticajima ( na pr. profili "Laka staza" i "Papradine" sada su zarušeni i obrasli vegetacijom). Meke stenske mase su mnogo zahtevnije u smislu konzervacije nego tvrde stene.

Bogata zbirka neogene mikro i makrofaune Fruške gore svedoči o istorijsko-geološkoj evoluciji ovog prostora kao i o živom svetu koji je tada živeo. Važna odlika neogenih lokaliteta je fosilonosnost. Ona podrazumeva sadržaj velikog broja primeraka iste vrste ili različitih vrsta fosilnih organizama na malom prostoru (lajtovački krečnjak – primer veoma fosilonosnog krečnjaka sa jednorodnom faunom).

Ova zbirka se odlikuje i diverzitetom oblika (vrsta) koji podrazumeva bogatstvo fosilnog materijala ne samo brojem individua već pre svega bogatstvom vrsta i viših sistematskih kategorija. Tipični primer je lokalitet "Grgeteg" gde su na malom prostoru otkriveni sedimenti sarmata, panona i gornjeg ponta tzv. "Grgeteški slojevi". Otkrivena je, detaljno obrađena i izučena brojna kaspibrakična fauna mekušaca. Određeno je preko 40 vrsta od kojih je 12 vrsta prvi put utvrđeno.

Petrološka zbirka svedoči o diverzitetu facija koji karakteriše sve neogene sedimente. Samo u badenskim tvorevinama Fruške Gore izdvojeno je 6 facija: konglomerati i peščari, peščari i tufo – peščari, gline i glinoviti laporci, lajtovački peščari, lajtovački krečnjaci, laporci i pločasti laporci.

Neogeni lokaliteti često su nosioci retkih geoloških pojava. Nalazišta sa ostacima retkog fosilnog materijala (u cementnim laporcima Beočina pored dobro očuvane faune mekušaca otkrivena je i krupna sisarska fauna – Anancus arvenensis - primitivni surlaš, kao i skeleti riba).

Paleoekološke odlike nekih sedimenatacionih basena mogu ostaviti traga i na sedimentima i na fauni. Tako na pr. u pontskim sedimentima okoline Beočina (Oštra Glavica) i Grgetega usled povećanog sadržaja hidroksida gvožđa došlo je do rastvaranja ljušturica aragonitskog sastava i sačuvani su samo unutrašnji i spoljašnji otisci dok su sedimenti iz istog razloga dobili crvenu boju.

Materijal iz Paleobotaničke zbirke svedoči o nekadašnjoj mediteranskoj klimi koja je vladala u ovoj oblasti za vreme oligo-miocena (među kontinentalnim vrstama flore nalaze i mediteranske vrste kao što su cimetovac, lovor, palma, murika i dr., što jasno ukazuje na nekadašnju znatno topliju, mediteransku klimu koja je vladala na ovim prostorima pre oko 25 miliona godina).

Formiranjem Prirodnjačkog odelenja pri Vojvođanskom muzeju 1947. godine, započet je rad na prikupljanju muzejskog materijala iz oblasti geologije. U to vreme odelenje raspolaže vrlo malim brojem primeraka (176 inventarisanih primeraka) čiji je osnov činio poklon Geozavoda Srbije i manji deo Prirodnjačkog muzeja iz Beograda. Dolaskom kustosa, geologa Aleksandra Kukina, 1952. godine dolazi do vidnog napretka stručno muzeološkog rada čijim zalaganjem iste godine preduzeće “Naftagas” iz Zrenjanina poklanja Prirodnjačkom odelenju zbirku uzoraka iz dubokih istražnih bušotina za naftu. Materijal predstavlja vredan deo geološke zbirke.

Osnivanjem Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode 1966. godine geološko – paleontološka, mineraloška i petrološka zbirka se konstantno dopunjava ne samo sa primercima stena, ruda, minerala i fosilnog materijala sa teritorije Vojvodine već i sa čitave teritorije stare Jugoslavije.

Postojeći geološki fond Pokrajinskog zavoda čine: paleontološka, mineraloška i petrološka zbirka.

PALEONTOLOŠKA ZBIRKA

Paleontološka zbirka Pokrajinskog zavoda objedinjuje zbirke mezozojskih i kenozojskih beskičmenjaka, kičmenjaka i fosilne flore pri čemu je podela bazirana na hronostratigrafskoj klasifikaciji. Najbrojnija je paleozoološka zbirka mezozojskih i kenozojskih Invertebrata.

Sa aspekta naučnog i stručnog značaja izdvajaju se kolekcije:

  • gornjokredne mikrofaune (foraminifere) i makrofaune Čerevićkog potoka;
  • neogena mikrofaune (ostrakode) i makrofauna Fruške gore, lokaliteti Grgeteg, Bukovac Papradine, Filijala , Mutalj, Laka Staza i dr.;
  • kvartarne malakofaune iz plitkih bušotina (listovi OGK 1: 100 000 Bačka Topola, Kikinda, Jaša Tomić i Žimbolija);

Zbirka ostataka kičmenjaka sastoji se od ostataka riba i sisara. U kolekciji neogenih vertebrata, najvredniji su ostaci gornjomiocenskih riba i kopnenog sisara iz Beočinske fabrike cementa.

Zbirka kvartarnih sisara obuhvata fragmente skeleta pleistocenskih životinja sakupljenih iz aluvijalnih nanosa Tise, Dunava, Karaša, Nere i ciglanama Vojvodine.

Najdragoceniji eksponat ne samo među kičmenjacima iz ledenog doba (kvartar), već i čitave geološke zbirke je lobanja sa kljovama gornjepleistocenskog runastog mamuta (Mammuthus primigenius), izvađena 1947. godine iz korita reke Tise kod Novog Bečeja. Lobanja je veoma masivna, te se na osnovu toga smatra jedinstvenim primerkom ne samo na teritoriji naše zemlje već i u Evropi.

Kvartarna kolekcija obogaćena je nalascima ostataka sisara iz pećinskih sedimenata Srbije (Petnička pećina i pećina Ceremošnja).

Paleobotaničku zbirku čine ostaci viših biljaka, sačuvanih pretežno u vidu lisnih otisaka i delova okamenjenih stabala i grana. Ova kolekcija paleoflorističkog materijaja prikupljena je sa lokaliteta Vrdnik i Janda.

Sistematičan rad na prikupljanju, obradi i deponovanju materijala studijske zbirke sisara započinje 1957. Rad se intenzivira od 1960. godine, kada je Mihalj Mikeš došao na mesto kustosa u prirodnjačkom odeljenju. Do 1968. godine sakupljeno je i uneto u zbirku 220 predmeta, među kojima najviše balgova, kožica i lobanja sitnih sisara sa područja Vojvodine. Od 1973. do 2003. godine, zbirkom sisara rukovodi mr Vesna Habijan Mikeš, a nakon nje od 2003. do danas o zbirci se brine mr Jadranka Delić.

Popunjavanje zbirke dermoplastičnim preparatima krupnijih sisara vrši se aktivnošću preparatora: od 1953. Lasla Antala, a od 1966. i Milić Petra. U tom razdoblju se najviše preparuje za potrebe stalne izložbene postavke.

Danas ovu zbirku, sa preko 1000 predmeta, čine kolekcije dermoplastičnih preparata, balgova, kožica, lobanja i kompletnih skeleta. Deo zbirke čine trofeji – rogovlje i prsni preparati, uglavnom afričkih životinja. U zbirci se nalazi i kolekcija lovačkih trofeja, pretežno iz Vojvodine, legat Vračarić Ivice.

Specifičnost zbirke predstavlja i značajna kolekcija ekto – i endoparazita sisara. Kao dokumentacioni materijal u mamološkom depou su pohranjeni i identifikovani sadržaji želudaca karnivora, kao i obrađeni sadržaji gvalica sova.

Ornitološka zbirka je bez sumnje jedna od najbogatijih i najvrednijih u muzejskim fondovima Zavoda. Njeno stvaranje je započeto 1947, uglavnom poklonima spoljnjih saradnika i otkupom. Organizovani rad i sakupljanje širih razmera nastupilo je 1950. Upravo tada dr Aladar Trišler poklanja deo svoje zbirke jaja, da bi 1958. ona sasvim bila kompletirana otkupom njenog drugog dela, sa ukupno 165 legala i 712 jaja.

Naredne dve decenije u zbirku se godišnje prinavlja prosečno 100 – 150 novih eksponata, u zavisnosti od interesovanja, rada preparatora i broja terenskih izlazaka. Krajem 1976. godine ornitološka zbirka narasta do fonda od 2120 eksponata.

Prvi zvanični rukovodilac ornitološke zbirke je bio Milorad Marčetić ( 1950 – 1969 ). Nakon njega staranje o zbirci preuzima mr Boris Garovnikov ( 1970 – 1995 ), potom brigu o zbirci preuzima mr Slobodan Puzović, a danas zbirku vodi mr Nikola Stojnić.

Jedan od najzaslužnijih ljudi za popunjavanje ornitološke zbirke i njeno sadašnje zavidno bogatsvo, svakako je Antal Laslo, koji je kao zoološki preparator radio u periodu od 1953. do 1976. godine.

Najstariji eksponat u ornitološkoj zbirci je dermoplastični preparat beloglavog lešinara (Gyps fulvus) iz 1910. sa Obedske bare, leg. Đorđa Ševića iz Novog Sada. Lešinara je uhvatio meštanin iz Srema i zatim ga dao mlinaru uz zamenu za samleveno žito. Od ovog primerka je možda još stariji eksponat orla krstaša (Aquila heliaca), koji je preuzet iz stare zbirke gimnazije u Sremskim Karlovcima, ali na žalost bez podataka.

Postoji izuzetno veliki broj vrednih eksponata u ornitološkoj zbirci, a među njima treba posebno naglasiti:

  • plavokljuna patka ( Oxyura leucocephala ) 4 primerka;
  • crni lešinar ( Aequpis monachus ) 2 ex;
  • velika droplja ( Otis tarda ) 5 ex;
  • mala droplja ( Otis tetrax ) 2 ex;
  • pelikan ( Pelecanus crispus) 3 ex;
  • tankokljuna carska šljuka ( Numenius tenuirostris ) 1 ex;

Sadašnji fond ornitološke zbirke procenjuje se na 2 900 eksponata, razvrstanih u okviru više podzbirki:

  • balgovi ( B );
  • dermopreparati ( D );
  • kosturi ( K );
  • jaja ( J);
  • gnezda ( G );
  • udovi ( U );
  • pera ( P );
  • egzotične ptice ( E).

Zbirka gotovo u potpunosti pokriva bogatstvo faune ptica Vojvodine i Srbije. U njoj je zastupljeno oko 250 vrsta ptica.

Studijska zbirka vodozemaca i gmizavaca nije postojala sve do 1994. godine, kada je dolaskom stručnog saradnika za herpetologiju mr Krizmanić Imrea, započeto njeno formiranje. Za potrebe stalne izložbe u zgradi Topovnjače, kao i brojnih tematskih izložbi, ranijih decenija su izgrađeni pojedinačni dermoplastični preparati vodozemaca i gmizavaca, koji su se sačuvali do danas.

Tokom rada na zaštićenim objektima prirode prikupljeno je oko 500 jedinki klase Amphibia i oko 200 jedinki klase Reptilia , koje su konzervirane i deponovane kao dokumentacioni materijal i osnova herpetološke studijske zbirke.

Hidrobiološki odsek u Prirodnjačkom odeljenju osnovan je 1954. godine i započinje radom kustosa Milene Ćirić na formiranju zbirke. Rad ponovo dobija na intezitetu 1974. godine, nakon aktiviranja hidrobiološke službe u Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode. Na tematskom sakupljanju i obradi ihtiološkog materijala radi dr Ljiljana Budakov uz tehničke saradnike Vladimira Mučenskog i Zorana Đorđevića. Od 1997. do 2001. godine zbirkom rukovodi kustos Nenad Sekulić, a danas se o zbirci stara Laslo Galamboš.

Ihtiološka zbirka sadrži 40 vlažnih preparata, sakupljenih na teritoriji cele Vojvodine, 60 dermopreparata i manju zbirku kostiju. U zbirci se nalaze i vredni primerci riba naših voda, posebno značajni kao prirodne retkosti, a to su:

  • Umbra krameri, Gymnocephalus baloni, Acerina cernua, Rhodeus sericeus amarus, Misgurnus fossilis, Zingel zingel i Z. streber.

Specifičnost ihtiološke zbirke predstavlja decenijskim radom, prikupljena i obrađena, kolekcija krljušti koja dokumentuje više od 7000 riba.

Formirаnje entomološke zbirke zаpočinje osnivаnjem entomološkog odsekа početkom 1957. godine. Nа sаkupljаnju, prepаrovаnju i formirаnju studijske zbirke prvi je rаdio Aleksаndrа Petrik. Zаstoj u rаdu sа ovom zbirkom postojаo je tokom šezdesetih godinа. Jedаn mаnji deo tаdа formirаne studijske zbirke, uglаvnom tvrdokrilаcа, ipаk je sаčuvаn do dаnаs.

Od 1980. godine intenzivirа se ponovo rаd nа prikupljаnju i obrаdi entomološkog mаterijаlа i obogаćivаnju zbirke. Zbirku tаdа preuzimа i njome rukovodi do 2000.-te godine kustos Gordаnа Pаvkov. Nаkon te godine do dаnаs entomološku zbirku vodi Nаtаšа Pil.

Dаnаs u entomološkoj zbirci nаlаzi oko 50000 prepаrаtа iz sledećih insekаtskih redovа: Lepidoptera ( leptiri ) oko 32000 primerаkа; Coleoptera (tvrdokrilci) oko 4000 primerkа; Heteroptera, Hymenoptera, Diptera, Orthoptera i Odonata sve ukupno oko 12000 primerаkа.

Entomološkа zbirkа je obogаćenа sа više legаt zbirki. Zbirkа Lepidoptera (leptiri) sа oko 2600 primerаkа je legаt entomologа – аmаterа Stаnkа Rаdovаnovićа iz Jаzovа. Legаt zbirkа broji oko 230 vrstа, pre svegа noćnih leptirа (Heterocera) а zаtim u nešto mаnjem broju i dnevnih leptirа (Rhopalocera). Akcenаt je stаvljen pre svegа nа fаmilije sа velikom brojnosti vrstа: Nymphalidae, Geometridae i Noctuidae, tаkođe broji i znаčаjаn broj vrstа iz fаmilijа Hepialidae, Cossidae, Zygaenidae, Hesperiidae, Lycaenidae, Pieridae, Papilionidae, Drepanidae, Thyatridae, Lasiocampidae, Saturniidae, Sphingidae, Notodontidae, Arctiidae, Endrosidae, Lymantridae i dr. Ovа zbirkа u nаjvećem broju sаdrži primerke sovicа (Noctuidae), i to 984 primerkа iz 197 vrstа sаkupljаnih u Bаnаtu (okolini Jаzovа, Sentа, Zrenjаnin) i nešto mаnje po Hrvаtskoj i Crnoj Gori.

U okviru postojeće zbirke nаlаzi se deponovаnа zbirkа leptirа prof. dr Predrаgа Jаkšićа. Onа broji oko 25000 primerаkа dnevnih leptirа (Rhopalocera) sаkupljаnih u periodu 1969-2000. godine po čitаvom Bаlkаnskom poluostrvu. Mаnji deo zbirke čini tаksonomski sređenа zbirkа, sа primercimа mužjаkа i ženki u okviru svаke vrste, kаo i predstаvnikа prolećne i letnje generаcije. Svi ostаli primerci čine veći deo zbirke.

2007. godine entomološkа zbirkа postаje bogаtijа zа oko 15000 primerаkа iz legаtа prof. dr Sretenа Stаmenkovićа. Ovа zbirkа obuhvаtа uglаvnom poljoprivredne štetočine sаkupljаne po čitаvoj Srbiji. Nаjveći broj pripаdа vrstаmа iz redа stenicа (Heteroptera) i dvokrilаcа (Diptera).

Botanička kolekcija Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode je jedna od 4 institucionalne botaničke kolekcije u Srbiji. Botanički fond sadrži blizu 30 000 presovanih i konzerviranih uzoraka viših biljaka, mahovina, lišajeva i jetrenjača sakupljenih u periodu od 1812. godine do danas uglavnom na području Srbije, Severne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i u manjem obimu, u zemaljama centralne i jugoistočne Evrope.

U najvrednije primerke spadaju materijali sakupljeni od strane Josifa Pančića (1814-1888), Radivoja Simonovića (1858-1950), Pjotra Virzbikija (1794-1847), Dimitrija Petrovića (1828-1856), Teofila Dimića (sredina 19. veka), Jozefine Кablik (1787-1863). Najznačajniji sakupljači su Nada Babić, Stanija Parabućski, Branislava Šajinović, Branislava Butorac, Vida Stojšić i Biljana Panjković. Pored toga, u zbirci su posebno izdvojene 232 dvolisnice sa izuzetno retkim i značajnim primercima u flori Srbije koji su posebno obrađeni prilikom publikovanja Crvene knjige flore Srbije (1999).

Botanički materijal je u izuzetno očuvanom stanju i deponovan je u okviru dve prostorije (botanička depoa). Značajno je napomenuti da je veći deo materijala sakupljen tokom prethodne dve decenije, pri čemu je svega oko 15 % od ukupnog materijala naučno obrađeno i evidentirano. Pomenuti materijali predstavljaju stručno-dokumentacionu osnovu za uspostavljanje većine zaštićenih dobara u Vojvodini (počevši od 1966. godine) i istovremeno svedoči o neminovnim promenama flore i vegetacije Vojvodine tokom prethodna 2 veka.

Od februara 2018. godine botanička kolekcija zavoda je zvanično upisana na listu svetskih botaničkih kolekcija pod nazivom Index Herbariorum sa sedištem u Njujorškoj botaničkoj bašti (The New York Botanical Garden). Pomenuta lista predstavlja svojevrstan svetski referalni botanički centar, sadrži podatke o gotovo svim značajnim botaničkim zbirkama objedinjujući preko 3000 institucionalnih zbirki sa skoro 400 miliona dokumentovanih botaničkih uzoraka i omogućava naučnicima širom sveta brzi pristup i pregled materijala. Herbarijum Pokrajinskog zavoda je registrovan pod kodom „PZZP“ i četvrta je takva registrovana zbirka u Srbiji, pored zbirki: Univerziteta u Novom Sadu (BUNS), Botaničke bašte „Jevremovac“ (BEOU) i Prirodnjačkog muzeja u Beogradu (BEO).

Više informacija o registraciji na sajtu Index Herbariorum-a:
sweetgum.nybg.org

     

Arboretum je zasad raznovrsnog autohtonog i alohtonog drveća i žbunja koji služi prvenstveno u eduktivne svrhe. Reč arboretum potiče od latinske reči arbor što znači drvo.

Prirodnjačka zbirka Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode predstavlja sponu između zaštite prirode i muzejske delatnosti. Prikupljeni prirodnjački materijal poslužio je kao osnova za sagledavanje prirodnih vrednosti naše zemlje i ukazao na potrebu očuvanja i zaštite prirode.

Ukupan fond prirodnjačkog materijala danas čini preko 25000 muzejskih jedinica razvrstan u okviru studijskih zbirki: geološko-paleontološka, mineraloška i petrološka zbirka, botanička, entomološka, ihtiološka, herpetološka, ornitološka i teriološka zbirka.

U bogatim studijskim i memorijalnim zbirkama nalaze se predstavnici iščezlih, retkih i ugroženih vrsta, značajnih za sagledavanje istorijske kompononte i zaštite biodiverziteta.

Veliki broj geološko-paleontoloških lokaliteta i profila koji reprezentuju segmente iz geološke prošlosti Srbije više nisu dostupni za istraživanje. Tragovi o njihovom postojanju sačuvani su zahvaljujući materijalu iz zbirki i arhiviranoj dokumentaciji, tako da svedoče o geodiverzitetu ovih prostora i ukazuju na stalne promene koje se dešavaju u prirodi.

Prirodnjačke zbirke se koristi za edukaciju i podizanje svesti o potrebi zaštite i očuvanja bio i geodiverziteta.

Top of Page