Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

geoportal
Zbrinjavanje
UNESCO – Man and the Biosphere Programme
restore4Life projekat
coopMDD projekat
logo-lifeline-mdd

INFORMATOR O RADU PZZP

INFORMATOR O RADU PZZP

Događaji

Decembar 2023
pon uto sre čet pet sub ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
Nema slike
Skupština UN-a proglasila je 2003. godine 11. decembar međunarodnim danom planina, nakon što je Međunarodna godina planina, koju je UN proglasio 2002. godine, ukazala na potrebu stalnog skretanja pažnju na značaj planina i održivog razvoja za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.
Datum :  ponedeljak, 11 decembar 2023
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
logo-pannoneagle

PZZP je član IUCN-a

IUCN
wwf-logo

WWF - FOND ZA ZAŠTITU PRIRODE

U ostala zaštićena područja smo svrstali:

Memorijalne prirodne spomenike (MPS), Naučno istraživačke rezervate (NIR) i Regionalne parkove prirode (RPP).

Strogi rezervat prirode je područje neizmenjenih prirodnih odlika sa reprezentativnim prirodnim ekosistemima, namenjeno isklјučivo za očuvanje izvorne prirode, genskog fonda, ekološke ravnoteže, praćenje prirodnih pojava i procesa, naučna istraživanja kojima se ne narušavaju prirodna obeležja, vrednosti, pojave i procesi.

U strogom rezervatu prirode zabranjeno je vršiti radnje i aktivnosti i obavlјati delatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih su proglašeni zaštićenim prirodnim dobrom (branje i uništavanje bilјaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, uvođenje novih bioloških vrsta, melioracijski radovi, razni oblici privrednog i drugog korišćenja i slično).

Posećivanje strogog rezervata prirode u cilјu obrazovanja može se vršiti na osnovu dozvole koju izdaje upravlјač zaštićenog područja.

Mere zaštite strogog rezervata prirode bliže se određuju aktom o proglašenju zaštićenog područja.

Praćenje prirodnih pojava i procesa i naučna istraživanja vrše se na osnovu dozvole koju izdaje Ministarstvo i uz prisustvo upravlјača.

U strogom rezervatu prirode zabranjene su privredne i druge aktivnosti.

Spomenik prirode je manja neizmenjena ili delimično izmenjena prirodna prostorna celina, objekat ili pojava, fizički jasno izražen, prepoznatlјiv i/ili jedinstven, reprezentativnih geomorfoloških, geoloških, hidrografskih, botaničkih i/ili drugih obeležja, kao i lјudskim radom formirana botanička vrednost od naučnog, estetskog, kulturnog ili obrazovnog značaja.

Spomenik prirode može biti geološki (istorijskogeološko-stratigrafski, paleontološki, petrološki, sedimentološki, mineraloški, strukturnogeološki, hidrogeološki i drugi), geomorfološki, speleološki (pećina, jama i drugo), hidrološki (ceo ili deo vodotoka, slap, jezero, tresava i drugo), botanički (retki ili značajni primerci bilјnog sveta, pojedinačno stablo ili skupina stabala, drvoredi, parkovi, arboretumi, botaničke bašte i drugo).

Na spomeniku prirode zabranjene su sve radnje i aktivnosti koje ugrožavaju njegova obeležja i vrednosti.

Mere zaštite spomenika prirode i način njegovog korišćenja, bliže se određuju aktom o proglašenju zaštićenog područja.

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Pančevačke ade"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište

 

KATEGORIJA

Određivanje kategorije zaštićenog područja izvršeno je prema Članu 8. Pravilnika o kriterijumima vrednovanja i postupku kategorizacije zaštićenih područja („Sl. glasnik RS", br. 97/2015) i svrstava se u III kategoriju – lokalni interes.

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama

(Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Emerald mreža staništa i vrsta

Područje predloženo za zaštitu nalazi se u međunarodno značajnom području za ptice (Important Bird Areas – IBA): RS017IBA „Ušće Save u Dunav".

Ovo područje je takođe i u Emerald mreži sa oznakom RS0000056 Pančevačke ade, gde su urađena preliminarna istraživanja.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Pančevačke ade su smeštene unutar vodotoka reke Dunav i to na mestu gde se u njega uliva reka Tamiš. Ove ade predstavlјaju funkcionalnu celinu vodenih, vlažnih i šumskih staništa.

Na području predloženom za zaštitu definisano je 15 stanišnih tipova, od kojih je 12 prioritetno za zaštitu na nacionalnom nivou. U okviru međunarodno značajnih stanišnih tipova (NATURA 2000 staništa) je navedeno 10, a od 11 selektovanih staništa je u okviru EMERALD mreže.

Uredbom o ekološkoj mreži („Sl. glasnik RS", br. 102/2010) Pančevačke ade su prepoznate kao staništa zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta i to: ada Forkontumac (PAN005), ada Štefanac (PAN006) i ada Čaklјanac (PAN007).

Tokom valorizacije područja prikuplјeni su sledeći podaci o prirodnim vrednostima područja:

· U grupi nacionalno i međunarodno značajnih vrsta bilјaka zabeleženo je 8 taksona u rangu vrste, od čega je jedna strogo zaštićena vrsta, odnosno7 vrsta u kategoriji zaštićenih sa izuzetkom komercijalnih, među kojima je prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva („Sl. glasnik RS", br. 5/2010, 47/2011, 32/2016 i 98/2016) najznačajniji crni glog (Crataegus nigra);

· U grupi stanišnih tipova navedenih u Pravilniku o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetlјivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje („Sl. glasnik RS", br. 35/2010) kao prioritetnih za zaštitu je zabeleženo 15 tipova staništa na teritoriji Zaštićenog staništa „Pančevačke ade";

· Ukupno 9 vrsta vodozemaca i 4 vrste gmizavaca;

· Ukupno 144 vrsta ptica;

· Strogo zaštićena vrsta sisara, vidra (Lutra lutra);

· Zabeležene su dve strogo zaštićene i jedna zaštićena vrsta beskičmenjaka;

· Pojava mladih šuma vrba (malata) semenog porekla, kao pionirske vegetacije na sprudovima i priobalnom delu ade Forkontumac;

· Stalne i povremene bare sa bogatom submerznom vegetacijom, koje predstavlјaju veoma značajna lokalna područja za mrest. Zabeleženo je 28 vrsta riba iz 10 porodica.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Pančevačke ade se nalaze 1 km južno od Grada Pančeva i oko 10 km istočno od Beograda. U neposrednoj blizini ada, na levoj obali Dunava smešteno je naselјe Vojlovica, koje predstavlјa predgrađe Pančeva a na desnoj obali se nalazi Veliko selo koje pripada opštini Palilula - Grad Beograd.

Do ada se dolazi vodenim putem, najlakše iz pravca Pančeva koji ima dobru saobraćajnu povezanost sa ostalim centrima. Državnim putem prvog B reda broj 10 Pančevo je povezano sa Beogradom i Vršcem („Sl. Glasnik RS″, br. 105/2013 i 119/2013). Od velikog saobraćajnog značaja je i pruga Pančevo-Beograd. U letnjim mesecima postoji i organizovan prevoz čamcima iz Višnjice, Pančeva i iz vikend naselјa Čaplјin. Sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka Bela stena na ostrvu Forkontumac je bila atraktivno izletište za kupače iz Pančeva i Beograda pa je i rečni saobraćaj za prevoz posetilaca bio dobro razvijen. Uređenjem plaža na Adi Ciganliji i Lidu kod Zemuna došlo je do opadanja broja posetilaca iz Beograda.

Prosečna nadmorska visina prirodnog dobra je: 70,2 m.

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, u zaštićenom području sve površine se nalaze u državnom vlasništvu 1.309,25 ha odnosno 100%.

Zaštićeno područje se u celosti nalazi u katastarskoj opštini Pančevo.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu člana 35. Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010-ispr., 14/2016), kao i Uredbe o režimima zaštite(„Sl. glasnik RS", br. 31/2012) na prostoru Zaštićenog staništa „Pančevačke ade" uspostavlјaju se režimi zaštite drugog (II) i trećeg (III) stepena.

Područje režima zaštite II stepena

Režim zaštite drugog stepena - aktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja i posebno vrednim predelima i objektima geonasleđa. U drugom stepenu zaštite mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, bez posledica po primarne vrednosti njihovih prirodnih staništa, populacija, ekosistema, obeležja predela i objekata geonasleđa, obavlјati tradicionalne delatnosti i ograničeno koristiti prirodni resursi na održiv i strogo kontrolisan način

Režim zaštite drugog stepena je propisan na površini od 617,50 ha, i obuhvata neznatno izmenjena staništa sa prirodnom ili blisko prirodnom vegetacijom (stalne i povremene bare, rukavci, vlažne livade, peščani sprudovi, kao i prirodne šume bele vrbe, bele topole, polјskog jasena i hrasta lužnjaka).

Područje režima zaštite III stepena

Režim zaštite trećeg stepena - proaktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim i/ili izmenjenim ekosistemima, predelima i objektima geonasleđa od naučnog i praktičnog značaja. U trećem stepenu zaštite mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa.

Režim zaštite trećeg stepena je propisan na površini od 691,75 ha, i obuhvata rubne delove zaštićenog područja, deo toka reke Dunav, zonu kuća za odmor „Bela stena" i šumske delove pod zasadima mekih lišćara.

UPRAVLJAČ: JP VOJVODINAŠUME, PETROVARADIN, ŠG „BANAT" PANČEVO

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

"MALI VRŠAČKI RIT"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno stanište - Zakon o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010)

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja, odnosno velikog značaja. Član 17 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama

(Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Mali vršački rit se nalazi u obuhvatu granica IBA područja (međunarodno značajnog staništa ptica - Important Bird Area RS 015) „Vršačke planine". Ovo područje obuhvata 12.069 hektara. U okviru njega nalazi se celo područje „Malog vršačkog rita" predviđeno za zaštitu, šire područje Malog vršačkog rita u okruženju, kao i Vršačke planine sa padinama. Najvažniji kriterijum za nominaciju celokupnog područja je gnežđenje patke njorke (Aythya nyroca).

 

OSNOVNE PRIRODNE I STEČENE VREDNOSTI

Područje koje se predlaže za zaštitu odlikuju vlažne i suve livade, bare i tršćaci, sa karakterističnim predstavnicima živog sveta. Među njima se posebno izdvajaju retke i ugrožene vrste poput silјavine (Peucedanum officinale) , zvjezdičice (Aster sedifolius) , sirotinjske trave (Glyceria declinata) , stepskog guštera (Podarcis taurica) , patke njorke (Aythya nyroca) i prdavca (Crex crex) . Naslanjajući se na Vršačke planine, Mali vršački rit čini sa njima jedinstvenu ekološku strukturnu i funkcionalnu celinu. Prirodne vrednosti posebno se ispolјavaju pri vlažnim godinama, ukazujući na izuzetne potencijale područja koje treba očuvati odgovarajuće usmerenim merama zaštite.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Mali vršački rit prostire se severoistočno od Vršca, nadovezujući se na gradsku zonu. Celom dužinom se naslanja na Vršačke planine, od kojih je odelјen putem Vršac – Veliko Središte.

Geografski položaj ZS ''Mali vršački rit'' određen je centralnom geografskom koordinatom: 45° 09' 59" N severne geografske širine i 21° 21' 02" E istočne geografske dužine po Griniču, odnosno 5002.480 - 7527.557 po Gaus - Krigerovim kilometarskim koordinatama.

U okviru zaštićenog prirodnog dobra najmanja nadmorska visina iznosi 82,5 metara, a najveća iznosi 88,6 metara.

 

POVRŠINA

Ukupna površina Zaštićenog staništa „Mali vršački rit" iznosi 931,20 ha. Od toga, pod režimom zaštite II (drugog) stepena nalazi se 449,87 ha, odnosno 48%, a pod režimom zaštite III (trećeg) stepena 485,85 ha, odnosno 52% površine.

Po kulturama, 47,12 % Zaštićenog staništa „Mali vršački rit" su livade i pašnjaci, 38,40 njive, 5,92% šume, 4,54% kanali, nasipi, rovovi i potoci, 2,23% trstici, močvare i bare i 1,78% ostalo.

 

VLASNIŠTVO

Ukupno 90% površine Zaštićenog staništa "Mali vršački rit" nalazi se u državnoj svojini, 9% u društvenoj svojini i 1% u privatnoj svojini.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Zakonska osnova zaštite ovog prostora ostvaruje se u okviru centralnog područja ekološke mreže br. 16, pod nazivom Vršačke planine i livade, a koje obuhvata i Mali vršački rit (Uredba o ekološkoj mreži, "Službeni glasnik RS", br. 102/2010).

 

REŽIMI ZAŠTITE

Osnova za uspostavlјanje režima i mera zaštite su Uredba o režimima zaštite („Sl. Glasnik RS 31/2012) i član 32. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), prema kome je:

Zaštićeno stanište područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divlјih vrsta i njihovih zajednica.

Cilј zaštite staništa je:

1.) zaštita ugroženih i retkih tipova staništa, ekosistema i/ili autohtonih divlјih vrsta na nacionalnom i/ili međunarodnom nivou;

2.) obezbeđivanje povolјnog stanja populacija autohtone divlјe vrste i/ili vrsta;

3.) omogućavanje nesmetanog odvijanja neke od životnih faza autohtonih divlјih vrsta (mrešćenje, parenje, gnežđenje, podizanje mladunaca, prezimlјavanje...);

4.) zaštita krajnje ugroženih i ranjivih vrsta;

5.) omogućavanje protoka gena između populacija vrste;

6.) obezbeđivanje migratornih puteva i odmorišta;

7.) omogućavanje naučnih istraživanja, upravlјanja populacijama i obrazovanja.

Na zaštićenom staništu zabranjene su radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa.

Aktom o proglašenju zaštićenog staništa, koji se donosi na osnovu Studije Zavoda, bliže se utvrđuje njegov značaj, namena i mere zaštite.

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja predela i staništa, kao i strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar Zaštićenog staništa je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog pašarenja i drugih aktivnosti. Na zaštićenom području uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena. Zaštićeno stanište „Mali vršački rit" obuhvata površinu od 931,20 ha, od čega

§ režim zaštite II stepena zauzima 449,87 ha.

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 485,85 ha.

Na području predloženom za zaštitu dominiraju travna i vodena staništa. U cilјu sprečavanja sukcesije i obrastanja invazivnim vrstama, previsokom travnom vegetaciom i grmlјem i zamulјivanja, te samim tim narušavanja ovih staništa, neophodno je održavanje kroz redovno uklanjanje viška vegetacije, a pogotovo travnog pokrivača kroz kontrolisano košenje ili pašarenje. Iz tih razloga propisuju se režimi II i III stepena zaštite, u skladu sa neophodnim aktivnostima na očuvanju, održavanju i održivom korišćenju.

 

UPRAVLJAČ:

JKP "Drugi oktobar", Vršac, Tel: 013 830-425

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

"Bara Trskovača"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IV Kategorija – upravlјanje staništem/vrstama u prirodi.

Category IV – Protected Area managed mainly for conservation through management intervention.

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno stanište ''Bara Trskovača'' nema međunarodni status.

Na osnovu međunarodnog projekta „Zaštita biodiverziteta plavne doline basena reke Save" (nosilac IUCN), u okviru ekološke mreže duž reke Save izdvojeno je 8 značajnih područja, među kojima je i bara Trskovača.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Zaštićeno stanište „Bara Trskovača" obuhvata kompleks vlažnih staništa i povezuje reku Savu i Specijalni rezervat prirode „Obedska bara", kao i prostor meliorativnog područja ove bare. Značajan je ekološki koridor, a predstavlјa izdvojeni, celoviti agrokulturni predeo, koji je rezultat interakcije čoveka i snage prirode istovremeno.

Najznačajniju prirodnu vrednost čini očuvano stanište i mrestilište autohtonih vrsta riba, posebno zlatnog karaša i linjaka. Na Trskovači postoje prirodni izvori, koji omogućavaju stalni priliv sveže vode tokom godine.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Bara Trskovačase nalazi u atarusela Platičeva, na potezu prema selima Vitojevci i Grabovci, u južnom delu Srema koji se još zove Podlužje. Ovaj prostor sa juga i zapada uokviruje dolina reke Save. Dalјe na sever, teren se lagano penje ka obroncima Fruške gore, dok se na istoku naslanja na dolinu Dunava. To je tipičan ravničarski teren, sa izraženim mikrorelјefom. Predstavlјa prirodnu depresiju, dužine od oko 3 km, oko koje se na višem terenu nalaze obradive površine, kao i šume Baradinci, Lošinci i Pavlaka (prema Obedskoj bari) i šuma Karakuša (prema Klenku i reci Savi). Blizina reke Save i područje Obedske bare uslovlјavaju povezanost vodnog režima. Putem kanala bara Trskovača je direktno povezana sa rekom Savom i SRP „Obedska bara".

Do 1963. godine, Platičevo je bilo samostalna opština, a od tada je u sastavu opštine Ruma. Nalazi se na putu M-21 Novi Sad-Šabac koji preseca autoput Brograd-Šid i prugu Ruma-Šabac. Od Rume je udalјeno 23 km, a od Šapca oko 10 km.

Atar sela se pruža pravcem zapad - istok u dužini od 12 km. Površine je 42,39 km2 i okružen je selima Hrtkovci, Nikinci, Grabovci, Vitojevci i Klenak, kao i rekom Savom na zapadu.

Lokalitet „Trskovača" nalazi se na području Opštine Ruma, K.O. Platičevo, i obuhvata katastarske parcele: 2419, 2420, 2438, 2453, 2583/1, deo 2583/2, deo 2589/2, deo 2590/1, deo 2590/2, deo 2590/3, deo 2591/1, 2591/2, deo 2592/1, 2592/2, 2593/1, 2593/2, 2594/1, 2594/2, 3344, 3345, deo 3347, 3350, 3351, 3352, 3353, deo 3355, 3359, 3360, 3362, 3367, 3447, deo 3448, 3450, 3464, 3474, 3476, 3482 ukupne površine 168 15 44 ha.

Nadmorska visina okolnog terena iznosi 77.5 m, dok je dno depresije na 74.29 m. UTM sistem: DQ 06.

 

POVRŠINA

Na zaštićenom staništu „Bara Trskovača" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena. Od ukupno zaštićene površine koja iznosi iznosi 168 15 44 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 42 81 18 ha ili 25.46 %,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 125 34 26 ha ili 74.54 %.

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, u zaštićenom području dobru najviše površina se nalazi u državnom vlasništvu, i to 160,8349 ha ili 95.65 %, u društvenom vlasništvu ima 5,6828 ha (3.38 %), dok je 1,6367 ha (0.97 %) privatno vlasništvo.

Prema nameni površina dominiraju oranice sa 150 76 20 m2, što iznosi 89.65 %, kanali se pružaju na 14 74 70 m2 (8.77 %), putevi na 2 38 89 m2 (1.42 %), dok livade pokrivaju 25 65 m2 ili 0.15 % od ukupne površine (Tab. 5).

Najviše površina po katastru predstavlјaju oranice i to 6. i 5. klase, a svega 0.71 % su njive 3. klase. Ove njive su nastale nakon meliorativnih zahvata na bari Trskovači od 1965. do 1989. godine.

Namena površina po katastru ne odgovara stanju na terenu. Naime, većina ovih oranica je lošeg kvaliteta i na površini zemlјišta izbijaju podzemne vode, tako da dominira močvarna vegetacija oštrica, trske i rogoza. Značajno je istaći da postoji sistem kanala, koji obuhvata nekoliko velikih kanala i poprečne drenažne kanale koji se u njih ulivaju, kao i crpna stanica. I pored svakodnevnog dreniranja vode površine na Trskovači su izrazito vlažne, pa se često dešava da traktori ostanu zaroblјeni u blatu.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Predloženo zaštićeno područje „Bara Trskovača" do sada nije uživalo status zaštite, niti je imala status prethodne zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu odredbi člana 32 Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 36/2009, 88/2010, 91/2010.) zaštićeno stanište je područje koje obuhvata jedan ili više tipova prirodnih staništa značajnih za očuvanje jedne ili više populacija divlјih vrsta i njihovih staništa. Na zaštićenom staništu zabranjene radnje i aktivnosti kojima se ugrožava ili oštećuje jedan ili više tipova staništa.

Određivanje režima zaštite na prostoru zaštićenog staništa «Bara Trskovača» izvršeno je na osnovu očuvanosti prirodnog plodišta linjaka i zlatnog karaša i staništa drugih ugroženih vrsta životinja, a za cilј ima zaštitu ovog prostora na kome je potrebno primeniti aktivne mere zaštite, tj. mere na očuvanju i unapređenju vlažnih staništa i divlјih vrsta.. U skladu sa potrebom zaštite i očuvanja ovog prostora, a na osnovu čl. 35 Zakona o zaštiti prirode, na ovom prirodnom dobru određuju se režimi zaštite II i III stepena.

Od ukupno zaštićene površine koja iznosi iznosi 168 15 44 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 42 81 18 ha ili 25.46 %,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 125 34 26 ha ili 74.54 %.

U okviru područja sa režimom zaštite II stepena nalaze se kanali i depresije u kojima se najduže zadržava voda. Na osnovu sveobuhvatne hidrobiološke analize Trskovače može se reći da je ovaj antropogeni hidroekološki kompleks predstavlјa izuzetno stanište linjaka. Ovo se posebno odnosi na mogućnost povećanja njegove produkcije. Uz adekvatne mere se njegova godišnja produkcija može značajno uvećati.

Uspostavlјanjem stabilnog nivoa vode u kanalima (maksimalno dozvolјeni nivo vodostaja i izbegavanje oscilacija) u periodu mresta (april-jul) stvorile bi se dodatne povolјne mogućnosti povećanja populacije zlatnog karaša i linjaka. Iako je samo zlatni karaš u Srbiji od strane mnogih ihtiologa procenjen kao ranjiva vrsta, evidentno je da su i populacije linjaka u konstantnom opadanju. Održavanjem visokih voda u periodu mresta, na pojedinim depresijama, stvorile bi se mogućnosti formiranja dodatnih mrestilišta karaša i linjaka, što bi uz ubacivanje matica omogućilo stvaranje ekstenzivnih riblјih plodišta i eventualno mogućnost da korisnik područja prodaje mlađ pomenutih vrsta u količinama koje ne ugrožavaju opstanak postojećih populacija.

Prema Zakonu o zaštiti prirode u režimu zaštite II stepena mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, bez posledica po primarne vrednosti prirodnih staništa, populacija, ekosistema, obeležja predela, obavlјati tradicionalne delatnosti i ograničeno koristiti prirodni resurs na održiv i strogo kontrolisan način.

Režim zaštite III stepena obuhvata preostali deo bare Trskovače na kome se nalaze vlažne livade, obradive površine i polјski putevi.Na području režima zaštite III stepena mogu se vršiti upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, očuvanje tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništava, selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa.

UPRAVLJAČ: TURISTIČKA ORGANIZACIJA OPŠTINE RUMA

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

''Belјanska bara''

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

V Kategorija – Zaštićeni kopneni/morski predeo (područje održavanih ekosistema).

Category V – Protected Landscape/Seascape.

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro PP ''Belјanska bara'' nema međunarodni status.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Belјanska bara se nalazi u centralnoj Bačkoj, na prostoru jedinstvenog međurečja, gde se sa vodotokom Krivaje uliva u Veliki bački kanal kod naselјa Turija. Svoje plitko i vijugavo korito Belјanska bara usekla je u bačku lesnu terasu, u dužini od 39 km.

Prostor Belјanske bare zadržao je u velikoj meri nekadašnje karakteristike živog sveta. Ovde je zabeleženo preko 80 taksona vaskularne flore, 10 bilјnih zajednica, veliki broj vrsta insekata, 23 vrste riba, 7 vrsta vodozemaca, 2 vrste gmizavaca, 136 vrsta ptica i značajan broj vrsta sisara, od kojih su mnoge zaštićene.

Belјanska bara predstavlјa jedno od očuvanih vlažnih područja, na šta ukazuje prisustvo brojnih retkih vrsta flore i faune vodenih, močvarnih i vlažnih zaslanjenih staništa, i reliktnih staništa nizijskih tresava. Ovo područje odlikuje bogatstvo riblјeg sveta, a od posebnog je značaja za gnežđenje i migraciju ptica na prostoru Vojvodine. Izuzetna prirodna vrednost su očuvana mrestilišta autohtonih vrsta riba: zlatnog karaša, linjaka, čikova i balavca.

Vodotok Belјanske bare predstavlјa ekološki koridor koji preko Velikog bačkog kanala omogućava kominikaciju kopnenih i vodenih vrsta vlažnih staništa sa međunarodnim ekokoridorom, rekom Tisom.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro ''Belјanska bara'' nalazi se u Vojvodini, u Bačkoj. Belјanska bara nastaje od nekoliko plitkih dolova, koji se sastaju 3 km severno od Starobečejskih salaša, zatim teče u pravcu jugozapada i uliva se u Veliki bački kanal kod Turije.

Teritorijalno se nalazi na području dve opštine: Srbobran i Bečej. Do lokaliteta se može doći iz više pravaca i to sa regionalnog puta Srbobran – Bečej, od kojeg se odvaja više polјskih puteva koji idu do Belјanske bare. Drugi pristup prirodnom dobru je putem iz Turije, preko mosta na Velikom bačkom kanalu, gde je i ušće Belјanske bare.

Prirodno dobro udalјeno je od Srbobrana 8 km, Bečeja 31 km, Novog Sada 50 km, a od Beograda 130 km. Blizina pomenutih saobraćajnica, kao i blizina velikih gradova u okruženju, čine područje "Belјanske bare" pristupačnim.

Geografski posmatrano, zaštićeno područje prostire se između 45º 32' 47" i 45º 34' 53" severne geografske širine i između 19º 51' 30" i 19º 57' 52" istočne geografske dužine.

Nadmorska visina prirodnog dobra iznosi 77,5 m dok je dno depresije na 74,29 m. Nadmorska visina okolnog terena Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 81-82 m.

 

POVRŠINA

Ukupna površina Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 173 12 11 ha. Poručje režima zaštite II stepena obuhvata 89 38 79 ha, a režima zaštite III stepena 83 73 32 ha. (Tabela 3, Grafikon 1).

Oko prirodnog dobra uspostavlјa se zaštitna zona površine 325,82 00 ha.

 

VLASNIŠTVO

Struktura površina prema vlasništvu pokazuje da je najveći deo površine (170,3 ha) u društvenom vlasništvu, korisnika JVP „Vode Vojvodine", osim 1 ha korisnika VDP „Srednji Banat" Bečej. U privatnom vlasništvu je oko 3 ha, koji se vode kao trstici i močvare.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Područje Belјanske bare do sada nije uživalo status zaštite, niti je imala status prethodne zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu odredbi člana 34 Zakona o zaštiti prirode park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja. U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti.

Određivanje režima zaštite na prostoru Belјanske bare obavlјeno je na osnovu očuvanosti prirodnih odlika vodenog okna i priobalјa koji predstavlјaju staništa velikog broja retkih i ugroženih bilјnih i životinjskih vrsta.Zaštitastaništa ovog područja podrazumeva primenu aktivnih mera zaštite na njihovom očuvanju kao i kontrolisano i održivo korišćenje prirodnih resursa u okruženju. Očuvanje ovog prirodnog dobra obezbeđuje se sprovođenjem ograničenog i kontrolisanog sportskog ribolova, lovstva, održivog turizma, kao i prezentacijom i edukacijom prirodnih vrednosti.

U cilјu revitalizacije vodnog režima, sprečavanja isušivanja, sukcesije, obrastanja i zarastanja vodotoka, a samim tim narušavanja staništa, neophodno je sprovođenje aktivne zaštite.

Na zaštićenom području PP «Belјanska bara» uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena (X Prilog 3) koji su propisani članom 35. Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 36/2009, 88/2010, 91/2010.). Od ukupno zaštićene površine koja iznosi 173 30 00 ha, područje:

§ Režima zaštite II stepena obuhvata 89 40 00 ha ili 52 %;

§ Režima zaštite III stepena obuhvata 83 90 00 ha ili 48 %.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja obuhvata 325 70 00 ha.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja određena je radi sprečavanja razvojnih aktivnosti koje bi mogle višestruko povećati i intenzivirati uticaj ugrožavajućih faktora na zaštićeno područje.

§ Režim zaštite II stepena sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. U okviru područja gde je propisan režim zaštite II stepena dozvolјene su aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, tradicionalne delatnosti i ograničeno korišćenje prirodnih resursa na održiv i strogo kontrolisan način. Mere zaštite propisuju se u cilјu što bolјeg usklađivanja potreba zaštite i unapređivanja prirodnih odlika sa ograničenim i strogo kontrolisanim korišćenjem prostora. Tradicionalni vidovi korišđenja prostora kao što su ispaša, košenje i seča trske propisani su kao neophodne mere zaštite obalnog pojasa i korita bare od zarastanja. Aktivnosti se mogu vršiti u meri koja omogućava unapređenje stanja i prezentaciju zaštićenog područja uz očuvanje strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta.

§ Režim zaštite III stepena obuhvata deo parka prirode na kome se nalaze prostorne celine pod većim uticajem čoveka ili koje se nalaze uz granicu zaštite područja i u kontaktu su sa seoskim naselјima i obradivim površinama. Ovaj režim zaštite propisuje se za prostore gde se mogu vršiti aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, očuvanju tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništva, sa odgovarajućom izgradnjom infrastrukture i drugom izgradnjom. Povećanje intenziteta korišćenja prostora dovođenjem nove infrastrukture i izgradnjom novih objektata ugrozlo bi osnovne vrednosti parka prirode.

 

UPRAVLJAČ:

JP "VODE VOJVODINE" NOVI SAD, tel: 021 4881 888

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Palić"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 29 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 17 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

IBA (Important Bird areas) - značajno područje za ptice

park prirode u celini pripada IBA području „Subotička jezera i pustare" RS 002IBA, veličine 20.000ha

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Lekovitost vode i mulјa alkalnog stepskog jezera je podsticala izgradnju kupališta i parka u XIX veku, čiji zaštićeni kompleks spomenika kulture stvara jezgro današnje Banje Palić. Jezero je u međuvremenu postalo izmenjeni ekosistem eutrofnog karaktera, kojim se planski upravlјa u cilјu usaglašavanja funkcije prijemnika vode gradskog prečistača i očuvanja tradicionalne turističke uloge. Prirodna vegetacija je očuvana samo u uskom pojasu uz obalu. Faunistični podaci ukazuju na činjenicu da mozaik antropogenih i izmenjenih prirodnih staništa zaštićenog područja služi kao poslednje pribežište ugroženim vrstama, čija su staništa uništena uređivanjem voda i širenjem šumskih monokultura na području Subotičko-Horgoške peščare.

Zbog prisutva starih hrastova i vrsta mezofilnih hrastovih šuma peščare (Convallario-Quercetum robori) Veliki Park, podignut 1842. godine, bogat je vrstama šumskih staništa. Pored prisustva 4 vrste slepih miševa, zabeleženo je gnežđenje 61 ptičje vrste. Zelenilo Zoo-vrta sadrži preko 270 vrsta drveća i žbunja i predstavlјa bitan element biodiverziteta zaštićenog područja. Najvredniji elementi lokacije su preko 250 godina stara stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur), ostaci iskonske vegetacije.

Jezero se nalazi na istočnom evropskom migracionom putu ptica i ima ulogu važnog staništa za odmaranje, ishranu i zimovanje vodenih ptica. Do sada je na ovom lokalitetu zabeleženo oko 210 vrsta ptica, a gnezdi se preko 100 vrsta. Najvrednija staništa ptica su tzv. «Ptičja ostrva» drugog sektora, koja su podignuta od isušenog mulјa prilikom sanacije jezera i predstavlјaju jedino gnezdilište crnoglavog galeba (Larus melanocephalus) u Srbiji. Na zaštićenom području su zabeležene 176 strogo zaštićene vrste, a 70 vrsta nalazi se na SPEC listi. Vrste kategorisane kao SPEC 1, kao mali vranac (Phalacrocorax pygmeus) i patka njorka (Aythya nyroca), spadaju u grupu najugroženijih životinja na Planeti. 50 vrsta nalazi se na Dodatku I Direktive o pticama, što ih opredelјuje kao vrste na osnovu kojih se nominuju Natura 2000 područja.

Jezero i ostaci vlažnih staništa uz obalu omogućuju opstanak brojnim zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama vodozemaca (Lissotriton vulgaris, Triturus cristatus, Bombina bombina, Bufo bufo, Pseudepidalea viridis, Hyla arborea), gmizavaca (Emys orbicularis, Lacerta agilis, Lacerta viridis, Podarcis tauricus, Podarcis muralis, Natrix natrix) i sisara, od kojih su najznačajniji slepi miševi (Nyctalus noctula, Pipistrellus nathusii, Myotis daubentoni, Plecotus austriacus) i vidra (Lutra lutra) . Ekološki kompleks Palićkog i Ludaškog jezera ima klјučnu ulogu u opstanku metapopulacije vidre na slivu Kireša.

Turistički kompleks obuhvata severnu i severoistočnu obalu jezera koje, sa svojom okolinom, predstavlјa jedan od najbitnijih elemenata turističke ponude područja. Zoo vrt Palić, sa preko 50 vrsta životinja, uređen je kao arboretum i prostire se na površini oko 10 ha. Prihvatilište za divlјe životinje je započelo svoj rad 2005. godine po međunarodno prihvaćenim standardima za objekte Zoo vrta.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno područje PP "Palić" nalazi se na severu Vojvodine, južno od naselјa Palić. Severo zapadno od jezera na udalјenosti od 7,5 km nalazi se grad Subotica. Jezero se prostire nedaleko od srpsko-mađarske granice. U neposrednoj blizini istočne strane jezera nalazi se autoput E-75 (Beograd- Budimpešta), a severno od jezera pruža se železnička prug Subotica-Horgoš-Segedin.

Prirodno dobro udalјeno je od Novog Sada oko 110km, a od Beograda oko 186km. Od državnog prelaza Kelebija udalјenost je 19km, a od državnog prelaza Horgoš 20km. Blizina pomenutih saobraćajnica, autoputa, kao i blizina većih gradova u okruženju, pre svega Subotice, čine područje Palićko jezero veoma pristupačnim.

Prostorno i teritorijalno, Park prirode «Palić» nalazi se na području Opštine Subotica. Katastarski pripada: K.O. Novi grad, K.O. Donji grad i K.O. Palić.

Visinska razlika terena kreće se od 101,9 m n.v. (nivo jezerske vode), pa do 107,6 m n.v. (istočna visoka obala) Palićkog jezera.

 

POVRŠINA

PP „Palić" se nalazi na teritoriji opštine Subotica, obuhvatajući parcele sa katastarskih opština K.O. Novi grad, K.O. Donji grad i K.O. Palić.

PP „Palić" obuhvata površinu od 712,36 ha. Režim zaštite I stepena uspostavlјa se na 5 ha ili 0,7% od ukupne površine, površine pod režimom zaštite II stepena zauzimaju 216,24 ha (30,4%), dok se u režimu zaštite III stepena nalazi 419,12 ha (68,9%). Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 1698,13 ha.

Prema nameni površina, najveći udeo imaju površinske vode (79,5%), što ukazuje na nerešeni problem zaštite priobalnog dela jezerskog ekosistema.

Od kopnenih površina najvećom površinom su prisutne zelene površine i šumske kulture (7,4%), zatim livade i pašnjaci (3,9%). Na osnovu katastarskih podataka, udeo obrađenih površina iznosi 6,1% (Grafikon 2), što se razlikuje od stanja snimlјenog na terenu.

Značajan deo ovih njiva se nalazi uz nekadašnju obalnu liniju zapadnog dela (prostor II i III sektora) jezera. Kako je regulisani nivo vode u ovim sektorima od 1975. godine oko 1 metra viši od nekadašnjeg prirodnog vodostaja, ove parcele se nalaze pod vodom i čine sastavni deo jezerskog ekosistema. Namena površina po režimima zaštite je prikazana na Grafikonima 3 i 4, a popis katastarskih parcela po režimima zaštite dat je u Prilogu II.

Grafikon 5: Zastuplјenost pojedinih kategorija obrađenog polјoprivrednog zemlјišta

 

VLASNIŠTVO

Područje PP „Palić" je najvećim delom u državnom vlasništvu (688,9 ha ili 96,7 %). Po katastarskim podacima 13,9 ha (1,95 %) je u društvenom, a 6,8 ha (0,96 %) u privatnom vlasništvu. Područje Bunarića od 2,7 ha (0,38 %) je u vlasništvu pravoslavne, odnosno katoličke crkve

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Tokom sanacije jezera (1971-1975), pripremlјeni su programi i planovi sa cilјem uređenja, zaštite i unapređenja prirodnih i kulturnih vrednosti Palićkog jezera i okoline. Od njih su naročito značajni:

· Program za regionalno uređenje i razvoja turizma u zoni jezera Palić i Ludaš, rad Zavoda za urbanizam i geodeziju Subotica iz 1971. godine (Prilog br. III);

· Idejni urbanistički plan turističke zone jezera Palić, takođe pripremlјen od strane Zavoda za urbanizam i geodeziju Subotica 1973. godine.

Odlukom o uređivanju, održavanju i zaštiti turističke zone jezera Palić i Ludaš („Sl. list Opštine Subotica", br. 11/75), Opština je potvrdila da su jezera Palić i Ludaš „društvena dobra od opšteg interesa" (Član 6). Član 32. ove Odluke navodi zabrane u interesu zaštite jezera i javnih površina. Stav 11. navedenog člana zabranjuje postavlјanje mola, a stav 12. seču i uništavanje trske i ostalog vodenog bilјa bez odobrenja ovlašćene organizacije.

Odlukom Skupštine opštine Subotica („Sl. list Opštine Subotica", br. 10/82, od 29.03.1982. god.), prostor posebne prirodne vrednosti jezera Palić i Ludaš proglašen je za Regionalni park „Palić-Ludaš", koji je obuhvatio dve prostorne jedinice: Turističku zonu i Zonu Strogog prirodnog rezervata „Jezero Ludoš". Turistička zona je obuhvatila korita jezera Palić, Ludaš, Omladinsko jezero i pojas oko jezera širine 500 metara, Veliki park, Park fizičke kulture i Vikend naselјe na Paliću. Na osnovu Odluke donet je Pravilnik o obimu, vrsti i stepenu zaštite u regionalnom parku.

Regionalni park Palić-Ludaš je izgradnjom autoputa 1991. godine podelјen na dva prirodna dobra, a prostor zapadno od trase autoputa E-75 je dobio naziv Ragionalni park „Palić". Skoro istovremeno je pokrenuta inicijativa za reviziju zaštite područja, za koju su stvoreni uslovi izradom Zakona o zaštiti životne sredine ("Službeni glasnik RS", br. 66/91). Palićko jezero i deo turističke zone, stavlјeno je pod zaštitu pod nazivom Park prirode "Palić" i Spomenici prirode u njemu «Tri značajna stabla u parku» 1996. godine («Službeni list opštine Subotica» broj 8/96). Za Staraoca zaštićenog područja je imenovano Javno preduzeće „Palić-Ludaš" sa Palića.

Staraoc prirodnog dobra, JP «Palić-Ludaš», dopisom br. 27/2009 od 05.02.2009. god., obratio se Zavodu za zaštitu prirode Srbije Zahtevom za reviziju postojećeg koncepta zaštite prirodnog dobra. Dopisom br. 02-119/2 od 07.05.2009. godine, Zavod je poslao Predlog mera i režima za reviziju koncepta zaštite PP „Palić", sa molbom da Staraoc organizuje satanak sa svim zainteresovanim korisnicima zaštićenog dobra. Radovi na reviziji su prekinuti iz objektivnih razloga nakon prvog sastanka radne grupe. Na osnovu srednjoročnog plana i godišnjeg plana Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za 2011. godinu, ponovo je pokrenut postupak revizije zaštićenog područja. Prvi sastanak nove radne grupe održan je 1. marta 2011 god. u prostorijama Park-Palić, na inicijativu JP Palić-Ludaš, a valorizacija zaštićenog područja se odvijala u periodu april-maj.

REŽIMI ZAŠTITE

Reviziji se postupilo radi usaglašavanja mera i režima zaštite sa važećim propisima i sa cilјem obnove i ažuriranja zastarelih kartografskih podloga. Kako je dobro ekološko stanje jezera osnova za razvoj turizma, a prirodne vrednosti prostora predstavlјaju deo turističke ponude područja, bilo je neophodno uskladiti potrebe zaštite biodiverziteta sa namenom prostora i razvojem održivog turizma.

Osnovu za reviziju pruža član 34. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), prema kome:

· "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

· „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

· „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja" (upravlјanje vodnim režimom, održavanje zelenih površina, ponašanje posetilaca itd.).

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Palić" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma. Na zaštićenom području PP „Palić" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena, koji su propisani članom 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 88/2010, 91/2010.). PP „Palić" obuhvata površinu od 712,36 ha, od čega

· Režim zaštite I stepena se uspostavlјa na 5 ha (0,7%)

· režim zaštite II stepena zauzima 216,24 ha (30,4%)

· režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 419,12 ha (68,9%).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 1698,13 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim rezervatom usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

JP „Palić – Ludaš" Palić, tel 024 753-121.

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„Ponjavica"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Područje do sada nije imalo status međunarodno značajnog područja.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Zaštićeno područje obuhvata srednji tok Ponjavice sa očuvanim morfološkim karakteristikama vodotoka i priobalne ostatke vlažnih staništa. Prisutna vegetacija u prirodnom i blisko prirodnom stanju predstavlјa poslednje ostatke nekadašnjeg prostranog močvarnog komleksa i pribežište vrstama čija su staništa uništena regulacijom voda. Istovremeno služi kao ekološki koridor koji povezuje rascepkane ostatke iskonske vegetacije sa ekološkim koridorom Dunava. Na području Ponjavice izdvojeno je 16 tipova staništa prioritetnih za zaštitu. Bogatstvo florističke raznovrsnosti ogleda se u prisustvu 115 taksona viših bilјaka na nivou vrste (113) i podvrste (2) svrstanih u 90 rodova, 49 familija, 39 redova, 13 podklasa, 4 klase, 2 razdela i jedno carstvo. Posebno treba istaći u kategoriji strogo zaštićenih vrsta, malu resinu (Potamogeton pusillus), odnosno od zaštićenih vrsta, šilјatu oštricu (Carex acuta, Tabernemontanovu zuku (Scirpus lacustris subsp. tabernaemontani i žabokrečinu (Zannichellia palustris).

Kao izuzetno retka kod nas, navodi se i južnobalkanska vrsta mrava Formica balcanina Naselјava otvorena peščarska staništa pored reka koja su povremeno plavlјena.

Posebno značajan predstavnik faune riba je zlatni karaš (Carassius carassius) – strogo zaštićena vrsta.

Najzastuplјeniju komponentu batrahofaune čine tri vrste familije Ranidae: Pelophylax kl. esculenta (zelena žaba), Pelophylax lessonae (mala zelena žaba) i Pelophylax ridibundus (velika zelena žaba) koje su i najznačajnije u lancu ishrane barsko-močvarnih staništa. Klasa gmizavaca (Reptilia) , zastuplјena je sa 4 vrste a strogo zaštićene su dve: barska kornjača (Emys orbicularis) i belouška (Natrix natrix).

Najznačajnija savremena ornitološtka vrednost područja Ponjavice je mešovita kolonija čaplјi u Ponjavici prvi put je otkrivena 5. 6. 2008. godine (Simić i Tucakov, 2008). Nalazi se u žbunju na ostrvcu u zapadnom delu toka Ponjavice, neposedno na rubu naselјa Omolјica. Vrednost ove kolonije u tome što zaštita ostrvca na kome se nalazi i zaštita mesta ishrane može da obezbedi da se na ovom prostoru počnu gnezditi i ostale strogo zaštićene vrste kolonijalnih čaplјi. Takođe postoji potencijal za gnežđenje i drugih vrsta kolonijalnih močvarica budući da je ovo inicijalna kolonija.

Vidra (Lutra lutra) je zabeležena u blizini plaže kod Banatskog Brestovca. Nalaz vidre u Ponjavici, i pored zarastanja i zagađenja ovog vodotoka, govori o njegovoj vrednosti i potencijalu. Kao vrsta na vrhu trofičke piramide koja lovi i sitne grablјivice, vidra je osetlјiva na zagađenje vodotoka i eutrofikaciju koje često uzrokuju stradanja riblјe mlađi i pomor ribe. Strogo je zaštićena vrsta u Srbiji. Takođe je zaštićena Bernskom konvencijom i Direktivom o staništima.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje Parka prirode „Ponjavice" nalazi se na južnom obodu Pančevačke depresije, odnosno na krajnjem južnom delu Banata. Proteže se u dužini od oko 9 km između Omolјice i Banatskog Brestovca, sa pravcem kretanja severozapad-jugoistok. Na severozapadu Ponjavice je naselјe Omolјica, a na jugoistoku Banatski Brestovac. Zaštićeno područje se nalazi na području opštine Pančevo, a katastarski pripada: K.O. Omolјica i, K.O. Banatski Brestovac. Severno od vodotoka parka prirode prolazi regionalni put Pančevo-Kovin. Zaštićeno područje udalјeno je od Pančeva oko 12 km, a od Beograda oko 30 km. Blizina pomenute saobraćajnice, kao i blizina velikih gradova u okruženju, čine zaštićeno područje pristupačnim za turiste.

Nadmorska visina zaštićenog prirodnog dobra se kreće od 68,50 do 76,65 m.

 

POVRŠINA

PP „Ponjavica" se nalazi na teritoriji Opštine Pančevo, K.O. Omolјica i K.O. Banatski Brestovac. Prema katastarskim podacima, površina zaštićenog dobra koja se nalazi na K.O. Omolјica iznosi 140,10 ha odnosno 46,24 %, dok se na K.O. Banatski Brestovac nalazi 162,86 ha odnosno 53,76 %.

Na zaštićenom području PP „Ponjavica" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena. Od ukupne površine zaštićenog područja koja iznosi 302,96 ha:

§ Područje režima zaštite I stepena obuhvata 0,87 ha (0,29%),

§ Područje režima zaštite II stepena obuhvata 90,64 ha (29,92%),

§ Područje režima zaštite III stepena obuhvata 211,44 ha (69,79%).

Prema nameni površina, najveći udeo imaju vodene površine (40,28%), zatim polјoprivredne površine (31,36%), livade i pašnjaci (23,32 %) i šume (2,41 %). Neznatne površine zauzimaju trstici i močvare (0,89 %) a najmanje zemlјište pod zgradom i drugim objektima (0,45%).

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, 204,07 ha ili 67,36% površine PP „Ponjavica" se nalazi u državnom vlasništvu. U privatnom vlasništvu je 31,67 ha ili 10,45%, dok je 59,72 ha ili 19,71 % javno vlasništvo.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Park prirode «Ponjavica» je prvi put zaštićen Rešenjem o prethodnoj zaštiti prirodnog dobra «Ponjavica» (Službeni glasnik R. Srbije» br.53 od 7. avgusta 1992. godine). U smislu ovog rešenja «Ponjavica» obuhvata srednji deo vodotoka od Omolјice do Banatskog Brestovca. Od dana stupanja na snagu ovog rešenja stručne službe Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odelenje u Novom Sadu i saradnici Laboratorije za hidroekologiju i zaštitu voda Instituta za biološka istraživanja "Siniša Stanković" iz Beograda obavile su u dva navrata obilazak terena i prikuplјanje uzoraka vode i biološkog materijala koji je obrađen u pomenutim laboratorijama. Rezultati istraživanja su ukazali na potrebu zaštite Ponjavice sa očuvanim karakteristikama vodotoka ravničarskih predela uz permanentno praćenje svih hidroekoloških parametara u cilјu preduzimanja mera očuvanja prirodnih vrednosti i njihovog korišćenja.

Tako je Odlukom o zaštiti Parka prirode «Ponjavica» ("Sl. list Opštine Pančevo", br. 3/95) od 31. marta 1995. godine prostor Ponjavice stavlјen pod zaštitu. Dve godine kasnije, 15. maja, doneta je Odluka o izmenama i dopunama odluke o zaštiti PP „Ponjavica" ("Sl. list Opštine Pančevo", br. 4/97).

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2020. godine, Programa rada za 2012. godinu i na osnovu člana 42. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010) tokom 2012. godine izvšena je revizija zaštite Parka prirode „Ponjavica".

Reviziji se pristupilo radi usaglašavanje mera i režima zaštite sa važećim propisima, sa cilјem obnove i ažuriranja zastarelih kartografskih podloga i jačanjem ekološkog intetriteta zaštićenog područja. Proširenjem zaštite na ostatke vlažnih i mezofilnih livada i na očuvane i/ili degradovane delove obalnog pojasa obezbeđuju se klјučna staništa za odvijanje životnog ciklusa ugroženih vrsta, a istovremeno se povećava i stabilnost ekosistema Ponjavice.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Ponjavica". Prema članu 34 Zakona:

§ "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

§ „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

§ „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Ponjavica" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma.

Na zaštićenom području PP „Ponjavica" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena.

PP „Ponjavica" obuhvata površinu od 302, 96 ha, od čega:

§ režim zaštite I stepena zauzima 0,87 ha ili 0,29 %,

§ režim zaštite II stepena zauzima 90,64 ha ili 29, 92 %,

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 211,44 ha ili 69,79 %.

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 678,57 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim zaštićenim područjem usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

DRUŠTVENO VODOPRIVREDNO PREDUZEĆE „TAMIŠ-DUNAV",  PANČEVO, tel: 013/346-859

 

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Tikvara"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category V

Zaštićeni kopneni / morski predeo

Područje održavanja ekosistema (Protected Landscape/seascape).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Park prirode „Tikvara" je proglašen 2009. godine za međunarodno značajno područje za ptice - IBA (Important Bird Areas) pod nazivom „Karađorđevo" i kodom RS005IBA, površine 4851 ha. Ovo područje, pored „Tikvare", obuhvata širi prostor u koji ulazi i SRP „Karađorđevo".

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Park prirode "Tikvara" obuhvata deo inundacionog područja leve obale Dunava od 1297 km do 1305 km, koje karakteriše niz geomorfoloških oblika rečne erozije (rukavci, bare, rečne grede, fluvijalno jezero) različitih starosti, i u skladu sa tim mozaik vlažnih staništa.

Osnovna prirodna vrednost područja Parka prirode „Tikvara" je dinamičan kompleks staništa aluvijalnog područja, uslovlјen raznovrsnošću morfoloških odlika i dinamikom plavlјenja Dunava. Raznolika i promenlјiva morfologija područja, pod stalnim uticajem rečne erozije i akumulacije, obezbeđuje prsustvo celine sukcesijskog niza vegetacije aluvijalnog područja. Pored mozaika šumskih i nešumskih staništa, najvrednije karakteristike područja su šumske sastojine iz pionirske i klimaks faze sukcesije, koje pod uticajem regulacija reka postaju sve ređe u Evropi.

Zaštićeno područje predstavlјa značajnu deonicu ekološkog koridora Dunava koja se pruža uz urbanizovanu površinu, povezujući kompleks staništa Bukinskog rita sa Begečkom jamom. Mozaik staništa predeonog koridora omogućuje razmnožavanje slabo pokretlјivim vrstama i doprinosi očuvanju strukture njihovih metapopulacija.

Jezero „Tikvara" je prošireni deo rukavca koji je u vezi sa Dunavom i pri niskim vodostajima, a pruža se između naselјa Bačka Palanka i reke od međunarodnog značaja - Dunava. Jezero predstavlјa nautički, sportsko-rekreativni, izletnički i ribolovni centar I kategorije, čija je atraktivnost u tesnoj vezi sa prirodnim vrednostima. Ovaj prostor zadovolјava estetske, rekreativne i turističke potrebe posetioca parka prirode i lokalnog stanovništva.

U sastavu Parka prirode ''Tikvara'' se nalaze nekadašnji spomenici prirode ''Veštačka sastojina močvarnog čempresa'' i ''Četiri stabla platana", koji imaju dekorativnu vrednost i oplemenjuju prostor namenjen turizmu i rekreaciji.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno područje Park prirode „Tikvara" se nalazi u južnoj Bačkoj, uz levu obalu reke Dunav, na teritoriji Opštine Bačka Palanka, neposredno uz naselјe Bačka Palanka. Ovo zaštićeno područje većim delom svoje površine obuhvata deo inundacione površine od 1297 km do 1305 km reke Dunav.

Površina zaštićenog područja je 554,5227 ha i u državnoj je svojini. Zaštićeno područje je od Novog Sada udalјeno 45 km, a od Beograda 125 km. Reka Dunav predstavlјa prirodnu granicu sa Republikom Hrvatskom, sa kojom je Bačka Palanka povezana saobraćajnicom puta sa mostom preko reke. Ova saobraćajnica se nalazi u neposrednoj blizini istočne granice zaštićenog područja.

 

POVRŠINA

PP „Tikvara" se nalazi na teritoriji Opštine Bačka Palanka, K.O. Bačka Palanka - Grad i K.O. Nova Palanka.

Na zaštićenom području PP „Tikvara" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena. Od ukupne površine zaštićenog područja, koja iznosi 554,52 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 138,85 ha ili 25%,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 415,67 ha ili 75%.

Prema nameni površina, najveći udeo zauzimaju šume (58,09%), zatim nasip (12,61%), objekti i građevinsko zemlјište (12,53%), dok kanal i bara (Tikvarski kanal i trstik-močvara I) zauzimaju 10,63%. Manji udeo u ukupnoj površini zauzimaju reka (4,78%) i pašnjak (1,37%).

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva 554,52 ha ili 100 % Parka prirode „Tikvara" se nalazi u državnom vlasništvu.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Park prirode "Tikvara" je prvi put zaštićen Rešenjem o predhodnoj zaštiti prirodnog dobra "Tikvara" ("Sl. list Opštine Bačka Palanka", br. 3/93) od 2. aprila 1993. godine. PP „Tikvara" se nalazi na području opštine Bačka Palanka, uz levu obalu Dunava između 1296 km i 1304 km.

Od dana stupanja na snagu ovog rešenja stručne službe Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odelјenje u Novom Sadu obavile su obilazak terena i prikuplјanje podataka o prirodnim vrednostima područja.

Rezultati istraživanja iz tog perioda su ukazali na potrebu zaštite ovog dela priobalјa Dunava sa očuvanim karakteristikama ritskih područja kao i potrebu permanentnog praćenja svih hidroekoloških parametara u cilјu preduzimanja mera zaštite i očuvanja prirodnih vrednosti i njihovog korišćenja. Stručna dokumentaciona osnova Elaborat „Predlog za zaštitu prirodnog dobra „Tikvara" kao parka prirode" urađena je od strane saradnika Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odlјenja u Novom Sadu dana 31.10.1995. godine.

U granicama područja PP „Tikvara" se nalaze i Spomenik prirode „''Veštačka sastojina močvarnog čempresa'', kao i Spomenik prirode ''Četiri stabla platana" za koje su donesene Odluke o zaštiti ("Sl. list Opštine Bačka Palanka", br. 3/97) od 14. novembra 1997. godine.

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2015. godine, Programa rada za 2011. godinu i člana 42. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010) tokom 2011. godine pristuplјeno je reviziji zaštite Parka prirode „Tikvara".

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Tikvara" radi usaglašavanja mera i režima zaštite sa važećim propisima. Dobro ekološko stanje zaštićenog područja, a posebno jezera „Tikvara" čije prirodne vrednosti predstavlјaju deo turističke ponude područja, je osnova za razvoj turizma, stoga je bilo neophodno uskladiti potrebe zaštite biodiverziteta sa namenom prostora i razvojem održivog turizma.

Osnovu za reviziju pruža član 34. Zakona o zaštiti prirode, prema kome:

§ "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

§ „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

§ „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Tikvara" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama održivog razvoja. Na zaštićenom području PP „Tikvara" uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena, koji su propisani članom 35. Zakona o zaštiti prirode.

PP „Tikvara" obuhvata površinu od 554,52 ha, od čega:

§ režim zaštite II stepena zauzima 138,85 ha ( 25 %),

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 415,67 ha (75 %).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 351,78 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim zaštićenim područjem usmereno je na održavanje ekosistema.

 

UPRAVLJAČ: JP Sportsko rekreativni centar Tikvara, Bačka Palanka

 

Top of Page