Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

geoportal
Zbrinjavanje
UNESCO – Man and the Biosphere Programme
restore4Life projekat
coopMDD projekat
logo-lifeline-mdd

INFORMATOR O RADU PZZP

INFORMATOR O RADU PZZP

Događaji

Jun 2022
pon uto sre čet pet sub ned
1
2
3
4
5
Nema slike
Svetski dan zaštite životne sredine je dan koji se obeležava u celom svetu svakog 5. juna kroz razne aktivnosti i kampanje, sa cilјem da se skrene pažnja javnosti na brojne ekološke probleme i potrebu očuvanja životne sredine. Datum 5. juni je odredila Generalna skupština UN jer se tog dana održala Konferencija o zaštiti životne sredine u Stokholmu 1972. godine. U svetu se na ovaj dan pokreću brojne aktivnosti u koje je uklјučena javnost, a koje propagiraju odgovorni odnos prema okruženju. U pomenute aktivnosti se jednako uklјučuje i vladin i nevladin sektor.
Datum :  nedelja, 05 jun 2022
6
7
8
Nema slike
Svetskog dana okeana podsećamo se na vitalnu ulogu mora i okeana za nas same pa i celu Evropu i svet. Iako nije zvanično proglašen od strane Ujedinjenih nacija, svetski Dan okeana se slavi svakog 8. juna i to od 1992. godine, pošto je taj datum utvrđen na samitu u Rio de Žaneiru. Ovaj dan je prilika da se slavi svetski okean i naša lična povezanost sa morem. Svetski okean je neophodno čuvati iz mnogo razloga, a najvažniji među njima su sledeći: on proizvodi najveći deo kiseonika koji udišemo pomaže ljudima da se prehrane reguliše našu klimu čisti vodu koju pijemo predstavlja izvor mogućih lekova
Datum :  sreda, 08 jun 2022
9
10
11
12
13
14
15
16
17
Nema slike
Dan borbe protiv isušivanja i poplava
Datum :  petak, 17 jun 2022
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
Nema slike
Dan Dunava je integralni deo saradnje podunavskih zemalja i proslavlja se u svih četrnaest zemalja potpisnica Međunarodne konvencije o zaštiti Dunava, kako bi se podigla svest za očuvanje reke kod što većeg broja pojedinaca i kako bi se apelovalo na racionalnu upotrebu vodenih resursa. U zemljama širom Evrope inicijator obeležavanja Dana Dunava je Međunarodna komisija za zaštitu reke Dunav (International Commission for Danube Protection – ICPDR), čija je misija da promoviše i koordinira održivo i integralno upravljanje vodama, uključujući i zaštitu, poboljšanje i racionalnu upotrebu voda.
Datum :  sreda, 29 jun 2022
30
logo-pannoneagle

PZZP je član IUCN-a

IUCN
wwf-logo

WWF - FOND ZA ZAŠTITU PRIRODE

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

''Belјanska bara''

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

V Kategorija – Zaštićeni kopneni/morski predeo (područje održavanih ekosistema).

Category V – Protected Landscape/Seascape.

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro PP ''Belјanska bara'' nema međunarodni status.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Belјanska bara se nalazi u centralnoj Bačkoj, na prostoru jedinstvenog međurečja, gde se sa vodotokom Krivaje uliva u Veliki bački kanal kod naselјa Turija. Svoje plitko i vijugavo korito Belјanska bara usekla je u bačku lesnu terasu, u dužini od 39 km.

Prostor Belјanske bare zadržao je u velikoj meri nekadašnje karakteristike živog sveta. Ovde je zabeleženo preko 80 taksona vaskularne flore, 10 bilјnih zajednica, veliki broj vrsta insekata, 23 vrste riba, 7 vrsta vodozemaca, 2 vrste gmizavaca, 136 vrsta ptica i značajan broj vrsta sisara, od kojih su mnoge zaštićene.

Belјanska bara predstavlјa jedno od očuvanih vlažnih područja, na šta ukazuje prisustvo brojnih retkih vrsta flore i faune vodenih, močvarnih i vlažnih zaslanjenih staništa, i reliktnih staništa nizijskih tresava. Ovo područje odlikuje bogatstvo riblјeg sveta, a od posebnog je značaja za gnežđenje i migraciju ptica na prostoru Vojvodine. Izuzetna prirodna vrednost su očuvana mrestilišta autohtonih vrsta riba: zlatnog karaša, linjaka, čikova i balavca.

Vodotok Belјanske bare predstavlјa ekološki koridor koji preko Velikog bačkog kanala omogućava kominikaciju kopnenih i vodenih vrsta vlažnih staništa sa međunarodnim ekokoridorom, rekom Tisom.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Prirodno dobro ''Belјanska bara'' nalazi se u Vojvodini, u Bačkoj. Belјanska bara nastaje od nekoliko plitkih dolova, koji se sastaju 3 km severno od Starobečejskih salaša, zatim teče u pravcu jugozapada i uliva se u Veliki bački kanal kod Turije.

Teritorijalno se nalazi na području dve opštine: Srbobran i Bečej. Do lokaliteta se može doći iz više pravaca i to sa regionalnog puta Srbobran – Bečej, od kojeg se odvaja više polјskih puteva koji idu do Belјanske bare. Drugi pristup prirodnom dobru je putem iz Turije, preko mosta na Velikom bačkom kanalu, gde je i ušće Belјanske bare.

Prirodno dobro udalјeno je od Srbobrana 8 km, Bečeja 31 km, Novog Sada 50 km, a od Beograda 130 km. Blizina pomenutih saobraćajnica, kao i blizina velikih gradova u okruženju, čine područje "Belјanske bare" pristupačnim.

Geografski posmatrano, zaštićeno područje prostire se između 45º 32' 47" i 45º 34' 53" severne geografske širine i između 19º 51' 30" i 19º 57' 52" istočne geografske dužine.

Nadmorska visina prirodnog dobra iznosi 77,5 m dok je dno depresije na 74,29 m. Nadmorska visina okolnog terena Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 81-82 m.

 

POVRŠINA

Ukupna površina Parka prirode ''Belјanska bara'' iznosi 173 12 11 ha. Poručje režima zaštite II stepena obuhvata 89 38 79 ha, a režima zaštite III stepena 83 73 32 ha. (Tabela 3, Grafikon 1).

Oko prirodnog dobra uspostavlјa se zaštitna zona površine 325,82 00 ha.

 

VLASNIŠTVO

Struktura površina prema vlasništvu pokazuje da je najveći deo površine (170,3 ha) u društvenom vlasništvu, korisnika JVP „Vode Vojvodine", osim 1 ha korisnika VDP „Srednji Banat" Bečej. U privatnom vlasništvu je oko 3 ha, koji se vode kao trstici i močvare.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Područje Belјanske bare do sada nije uživalo status zaštite, niti je imala status prethodne zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Na osnovu odredbi člana 34 Zakona o zaštiti prirode park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja. U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti.

Određivanje režima zaštite na prostoru Belјanske bare obavlјeno je na osnovu očuvanosti prirodnih odlika vodenog okna i priobalјa koji predstavlјaju staništa velikog broja retkih i ugroženih bilјnih i životinjskih vrsta.Zaštitastaništa ovog područja podrazumeva primenu aktivnih mera zaštite na njihovom očuvanju kao i kontrolisano i održivo korišćenje prirodnih resursa u okruženju. Očuvanje ovog prirodnog dobra obezbeđuje se sprovođenjem ograničenog i kontrolisanog sportskog ribolova, lovstva, održivog turizma, kao i prezentacijom i edukacijom prirodnih vrednosti.

U cilјu revitalizacije vodnog režima, sprečavanja isušivanja, sukcesije, obrastanja i zarastanja vodotoka, a samim tim narušavanja staništa, neophodno je sprovođenje aktivne zaštite.

Na zaštićenom području PP «Belјanska bara» uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena (X Prilog 3) koji su propisani članom 35. Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 36/2009, 88/2010, 91/2010.). Od ukupno zaštićene površine koja iznosi 173 30 00 ha, područje:

§ Režima zaštite II stepena obuhvata 89 40 00 ha ili 52 %;

§ Režima zaštite III stepena obuhvata 83 90 00 ha ili 48 %.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja obuhvata 325 70 00 ha.

Zaštitna zona oko zaštićenog područja određena je radi sprečavanja razvojnih aktivnosti koje bi mogle višestruko povećati i intenzivirati uticaj ugrožavajućih faktora na zaštićeno područje.

§ Režim zaštite II stepena sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. U okviru područja gde je propisan režim zaštite II stepena dozvolјene su aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, tradicionalne delatnosti i ograničeno korišćenje prirodnih resursa na održiv i strogo kontrolisan način. Mere zaštite propisuju se u cilјu što bolјeg usklađivanja potreba zaštite i unapređivanja prirodnih odlika sa ograničenim i strogo kontrolisanim korišćenjem prostora. Tradicionalni vidovi korišđenja prostora kao što su ispaša, košenje i seča trske propisani su kao neophodne mere zaštite obalnog pojasa i korita bare od zarastanja. Aktivnosti se mogu vršiti u meri koja omogućava unapređenje stanja i prezentaciju zaštićenog područja uz očuvanje strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta.

§ Režim zaštite III stepena obuhvata deo parka prirode na kome se nalaze prostorne celine pod većim uticajem čoveka ili koje se nalaze uz granicu zaštite područja i u kontaktu su sa seoskim naselјima i obradivim površinama. Ovaj režim zaštite propisuje se za prostore gde se mogu vršiti aktivnosti na unapređenju zaštićenog područja, očuvanju tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništva, sa odgovarajućom izgradnjom infrastrukture i drugom izgradnjom. Povećanje intenziteta korišćenja prostora dovođenjem nove infrastrukture i izgradnjom novih objektata ugrozlo bi osnovne vrednosti parka prirode.

 

UPRAVLJAČ:

JP "VODE VOJVODINE" NOVI SAD, tel: 021 4881 888

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Palić"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 29 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 36/2009).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 17 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

IBA (Important Bird areas) - značajno područje za ptice

park prirode u celini pripada IBA području „Subotička jezera i pustare" RS 002IBA, veličine 20.000ha

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Lekovitost vode i mulјa alkalnog stepskog jezera je podsticala izgradnju kupališta i parka u XIX veku, čiji zaštićeni kompleks spomenika kulture stvara jezgro današnje Banje Palić. Jezero je u međuvremenu postalo izmenjeni ekosistem eutrofnog karaktera, kojim se planski upravlјa u cilјu usaglašavanja funkcije prijemnika vode gradskog prečistača i očuvanja tradicionalne turističke uloge. Prirodna vegetacija je očuvana samo u uskom pojasu uz obalu. Faunistični podaci ukazuju na činjenicu da mozaik antropogenih i izmenjenih prirodnih staništa zaštićenog područja služi kao poslednje pribežište ugroženim vrstama, čija su staništa uništena uređivanjem voda i širenjem šumskih monokultura na području Subotičko-Horgoške peščare.

Zbog prisutva starih hrastova i vrsta mezofilnih hrastovih šuma peščare (Convallario-Quercetum robori) Veliki Park, podignut 1842. godine, bogat je vrstama šumskih staništa. Pored prisustva 4 vrste slepih miševa, zabeleženo je gnežđenje 61 ptičje vrste. Zelenilo Zoo-vrta sadrži preko 270 vrsta drveća i žbunja i predstavlјa bitan element biodiverziteta zaštićenog područja. Najvredniji elementi lokacije su preko 250 godina stara stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur), ostaci iskonske vegetacije.

Jezero se nalazi na istočnom evropskom migracionom putu ptica i ima ulogu važnog staništa za odmaranje, ishranu i zimovanje vodenih ptica. Do sada je na ovom lokalitetu zabeleženo oko 210 vrsta ptica, a gnezdi se preko 100 vrsta. Najvrednija staništa ptica su tzv. «Ptičja ostrva» drugog sektora, koja su podignuta od isušenog mulјa prilikom sanacije jezera i predstavlјaju jedino gnezdilište crnoglavog galeba (Larus melanocephalus) u Srbiji. Na zaštićenom području su zabeležene 176 strogo zaštićene vrste, a 70 vrsta nalazi se na SPEC listi. Vrste kategorisane kao SPEC 1, kao mali vranac (Phalacrocorax pygmeus) i patka njorka (Aythya nyroca), spadaju u grupu najugroženijih životinja na Planeti. 50 vrsta nalazi se na Dodatku I Direktive o pticama, što ih opredelјuje kao vrste na osnovu kojih se nominuju Natura 2000 područja.

Jezero i ostaci vlažnih staništa uz obalu omogućuju opstanak brojnim zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama vodozemaca (Lissotriton vulgaris, Triturus cristatus, Bombina bombina, Bufo bufo, Pseudepidalea viridis, Hyla arborea), gmizavaca (Emys orbicularis, Lacerta agilis, Lacerta viridis, Podarcis tauricus, Podarcis muralis, Natrix natrix) i sisara, od kojih su najznačajniji slepi miševi (Nyctalus noctula, Pipistrellus nathusii, Myotis daubentoni, Plecotus austriacus) i vidra (Lutra lutra) . Ekološki kompleks Palićkog i Ludaškog jezera ima klјučnu ulogu u opstanku metapopulacije vidre na slivu Kireša.

Turistički kompleks obuhvata severnu i severoistočnu obalu jezera koje, sa svojom okolinom, predstavlјa jedan od najbitnijih elemenata turističke ponude područja. Zoo vrt Palić, sa preko 50 vrsta životinja, uređen je kao arboretum i prostire se na površini oko 10 ha. Prihvatilište za divlјe životinje je započelo svoj rad 2005. godine po međunarodno prihvaćenim standardima za objekte Zoo vrta.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno područje PP "Palić" nalazi se na severu Vojvodine, južno od naselјa Palić. Severo zapadno od jezera na udalјenosti od 7,5 km nalazi se grad Subotica. Jezero se prostire nedaleko od srpsko-mađarske granice. U neposrednoj blizini istočne strane jezera nalazi se autoput E-75 (Beograd- Budimpešta), a severno od jezera pruža se železnička prug Subotica-Horgoš-Segedin.

Prirodno dobro udalјeno je od Novog Sada oko 110km, a od Beograda oko 186km. Od državnog prelaza Kelebija udalјenost je 19km, a od državnog prelaza Horgoš 20km. Blizina pomenutih saobraćajnica, autoputa, kao i blizina većih gradova u okruženju, pre svega Subotice, čine područje Palićko jezero veoma pristupačnim.

Prostorno i teritorijalno, Park prirode «Palić» nalazi se na području Opštine Subotica. Katastarski pripada: K.O. Novi grad, K.O. Donji grad i K.O. Palić.

Visinska razlika terena kreće se od 101,9 m n.v. (nivo jezerske vode), pa do 107,6 m n.v. (istočna visoka obala) Palićkog jezera.

 

POVRŠINA

PP „Palić" se nalazi na teritoriji opštine Subotica, obuhvatajući parcele sa katastarskih opština K.O. Novi grad, K.O. Donji grad i K.O. Palić.

PP „Palić" obuhvata površinu od 712,36 ha. Režim zaštite I stepena uspostavlјa se na 5 ha ili 0,7% od ukupne površine, površine pod režimom zaštite II stepena zauzimaju 216,24 ha (30,4%), dok se u režimu zaštite III stepena nalazi 419,12 ha (68,9%). Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 1698,13 ha.

Prema nameni površina, najveći udeo imaju površinske vode (79,5%), što ukazuje na nerešeni problem zaštite priobalnog dela jezerskog ekosistema.

Od kopnenih površina najvećom površinom su prisutne zelene površine i šumske kulture (7,4%), zatim livade i pašnjaci (3,9%). Na osnovu katastarskih podataka, udeo obrađenih površina iznosi 6,1% (Grafikon 2), što se razlikuje od stanja snimlјenog na terenu.

Značajan deo ovih njiva se nalazi uz nekadašnju obalnu liniju zapadnog dela (prostor II i III sektora) jezera. Kako je regulisani nivo vode u ovim sektorima od 1975. godine oko 1 metra viši od nekadašnjeg prirodnog vodostaja, ove parcele se nalaze pod vodom i čine sastavni deo jezerskog ekosistema. Namena površina po režimima zaštite je prikazana na Grafikonima 3 i 4, a popis katastarskih parcela po režimima zaštite dat je u Prilogu II.

Grafikon 5: Zastuplјenost pojedinih kategorija obrađenog polјoprivrednog zemlјišta

 

VLASNIŠTVO

Područje PP „Palić" je najvećim delom u državnom vlasništvu (688,9 ha ili 96,7 %). Po katastarskim podacima 13,9 ha (1,95 %) je u društvenom, a 6,8 ha (0,96 %) u privatnom vlasništvu. Područje Bunarića od 2,7 ha (0,38 %) je u vlasništvu pravoslavne, odnosno katoličke crkve

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Tokom sanacije jezera (1971-1975), pripremlјeni su programi i planovi sa cilјem uređenja, zaštite i unapređenja prirodnih i kulturnih vrednosti Palićkog jezera i okoline. Od njih su naročito značajni:

· Program za regionalno uređenje i razvoja turizma u zoni jezera Palić i Ludaš, rad Zavoda za urbanizam i geodeziju Subotica iz 1971. godine (Prilog br. III);

· Idejni urbanistički plan turističke zone jezera Palić, takođe pripremlјen od strane Zavoda za urbanizam i geodeziju Subotica 1973. godine.

Odlukom o uređivanju, održavanju i zaštiti turističke zone jezera Palić i Ludaš („Sl. list Opštine Subotica", br. 11/75), Opština je potvrdila da su jezera Palić i Ludaš „društvena dobra od opšteg interesa" (Član 6). Član 32. ove Odluke navodi zabrane u interesu zaštite jezera i javnih površina. Stav 11. navedenog člana zabranjuje postavlјanje mola, a stav 12. seču i uništavanje trske i ostalog vodenog bilјa bez odobrenja ovlašćene organizacije.

Odlukom Skupštine opštine Subotica („Sl. list Opštine Subotica", br. 10/82, od 29.03.1982. god.), prostor posebne prirodne vrednosti jezera Palić i Ludaš proglašen je za Regionalni park „Palić-Ludaš", koji je obuhvatio dve prostorne jedinice: Turističku zonu i Zonu Strogog prirodnog rezervata „Jezero Ludoš". Turistička zona je obuhvatila korita jezera Palić, Ludaš, Omladinsko jezero i pojas oko jezera širine 500 metara, Veliki park, Park fizičke kulture i Vikend naselјe na Paliću. Na osnovu Odluke donet je Pravilnik o obimu, vrsti i stepenu zaštite u regionalnom parku.

Regionalni park Palić-Ludaš je izgradnjom autoputa 1991. godine podelјen na dva prirodna dobra, a prostor zapadno od trase autoputa E-75 je dobio naziv Ragionalni park „Palić". Skoro istovremeno je pokrenuta inicijativa za reviziju zaštite područja, za koju su stvoreni uslovi izradom Zakona o zaštiti životne sredine ("Službeni glasnik RS", br. 66/91). Palićko jezero i deo turističke zone, stavlјeno je pod zaštitu pod nazivom Park prirode "Palić" i Spomenici prirode u njemu «Tri značajna stabla u parku» 1996. godine («Službeni list opštine Subotica» broj 8/96). Za Staraoca zaštićenog područja je imenovano Javno preduzeće „Palić-Ludaš" sa Palića.

Staraoc prirodnog dobra, JP «Palić-Ludaš», dopisom br. 27/2009 od 05.02.2009. god., obratio se Zavodu za zaštitu prirode Srbije Zahtevom za reviziju postojećeg koncepta zaštite prirodnog dobra. Dopisom br. 02-119/2 od 07.05.2009. godine, Zavod je poslao Predlog mera i režima za reviziju koncepta zaštite PP „Palić", sa molbom da Staraoc organizuje satanak sa svim zainteresovanim korisnicima zaštićenog dobra. Radovi na reviziji su prekinuti iz objektivnih razloga nakon prvog sastanka radne grupe. Na osnovu srednjoročnog plana i godišnjeg plana Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za 2011. godinu, ponovo je pokrenut postupak revizije zaštićenog područja. Prvi sastanak nove radne grupe održan je 1. marta 2011 god. u prostorijama Park-Palić, na inicijativu JP Palić-Ludaš, a valorizacija zaštićenog područja se odvijala u periodu april-maj.

REŽIMI ZAŠTITE

Reviziji se postupilo radi usaglašavanja mera i režima zaštite sa važećim propisima i sa cilјem obnove i ažuriranja zastarelih kartografskih podloga. Kako je dobro ekološko stanje jezera osnova za razvoj turizma, a prirodne vrednosti prostora predstavlјaju deo turističke ponude područja, bilo je neophodno uskladiti potrebe zaštite biodiverziteta sa namenom prostora i razvojem održivog turizma.

Osnovu za reviziju pruža član 34. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), prema kome:

· "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

· „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

· „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja" (upravlјanje vodnim režimom, održavanje zelenih površina, ponašanje posetilaca itd.).

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Palić" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma. Na zaštićenom području PP „Palić" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena, koji su propisani članom 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik RS", 88/2010, 91/2010.). PP „Palić" obuhvata površinu od 712,36 ha, od čega

· Režim zaštite I stepena se uspostavlјa na 5 ha (0,7%)

· režim zaštite II stepena zauzima 216,24 ha (30,4%)

· režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 419,12 ha (68,9%).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 1698,13 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim rezervatom usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

JP „Palić – Ludaš" Palić, tel 024 753-121.

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„Ponjavica"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Područje do sada nije imalo status međunarodno značajnog područja.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Zaštićeno područje obuhvata srednji tok Ponjavice sa očuvanim morfološkim karakteristikama vodotoka i priobalne ostatke vlažnih staništa. Prisutna vegetacija u prirodnom i blisko prirodnom stanju predstavlјa poslednje ostatke nekadašnjeg prostranog močvarnog komleksa i pribežište vrstama čija su staništa uništena regulacijom voda. Istovremeno služi kao ekološki koridor koji povezuje rascepkane ostatke iskonske vegetacije sa ekološkim koridorom Dunava. Na području Ponjavice izdvojeno je 16 tipova staništa prioritetnih za zaštitu. Bogatstvo florističke raznovrsnosti ogleda se u prisustvu 115 taksona viših bilјaka na nivou vrste (113) i podvrste (2) svrstanih u 90 rodova, 49 familija, 39 redova, 13 podklasa, 4 klase, 2 razdela i jedno carstvo. Posebno treba istaći u kategoriji strogo zaštićenih vrsta, malu resinu (Potamogeton pusillus), odnosno od zaštićenih vrsta, šilјatu oštricu (Carex acuta, Tabernemontanovu zuku (Scirpus lacustris subsp. tabernaemontani i žabokrečinu (Zannichellia palustris).

Kao izuzetno retka kod nas, navodi se i južnobalkanska vrsta mrava Formica balcanina Naselјava otvorena peščarska staništa pored reka koja su povremeno plavlјena.

Posebno značajan predstavnik faune riba je zlatni karaš (Carassius carassius) – strogo zaštićena vrsta.

Najzastuplјeniju komponentu batrahofaune čine tri vrste familije Ranidae: Pelophylax kl. esculenta (zelena žaba), Pelophylax lessonae (mala zelena žaba) i Pelophylax ridibundus (velika zelena žaba) koje su i najznačajnije u lancu ishrane barsko-močvarnih staništa. Klasa gmizavaca (Reptilia) , zastuplјena je sa 4 vrste a strogo zaštićene su dve: barska kornjača (Emys orbicularis) i belouška (Natrix natrix).

Najznačajnija savremena ornitološtka vrednost područja Ponjavice je mešovita kolonija čaplјi u Ponjavici prvi put je otkrivena 5. 6. 2008. godine (Simić i Tucakov, 2008). Nalazi se u žbunju na ostrvcu u zapadnom delu toka Ponjavice, neposedno na rubu naselјa Omolјica. Vrednost ove kolonije u tome što zaštita ostrvca na kome se nalazi i zaštita mesta ishrane može da obezbedi da se na ovom prostoru počnu gnezditi i ostale strogo zaštićene vrste kolonijalnih čaplјi. Takođe postoji potencijal za gnežđenje i drugih vrsta kolonijalnih močvarica budući da je ovo inicijalna kolonija.

Vidra (Lutra lutra) je zabeležena u blizini plaže kod Banatskog Brestovca. Nalaz vidre u Ponjavici, i pored zarastanja i zagađenja ovog vodotoka, govori o njegovoj vrednosti i potencijalu. Kao vrsta na vrhu trofičke piramide koja lovi i sitne grablјivice, vidra je osetlјiva na zagađenje vodotoka i eutrofikaciju koje često uzrokuju stradanja riblјe mlađi i pomor ribe. Strogo je zaštićena vrsta u Srbiji. Takođe je zaštićena Bernskom konvencijom i Direktivom o staništima.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje Parka prirode „Ponjavice" nalazi se na južnom obodu Pančevačke depresije, odnosno na krajnjem južnom delu Banata. Proteže se u dužini od oko 9 km između Omolјice i Banatskog Brestovca, sa pravcem kretanja severozapad-jugoistok. Na severozapadu Ponjavice je naselјe Omolјica, a na jugoistoku Banatski Brestovac. Zaštićeno područje se nalazi na području opštine Pančevo, a katastarski pripada: K.O. Omolјica i, K.O. Banatski Brestovac. Severno od vodotoka parka prirode prolazi regionalni put Pančevo-Kovin. Zaštićeno područje udalјeno je od Pančeva oko 12 km, a od Beograda oko 30 km. Blizina pomenute saobraćajnice, kao i blizina velikih gradova u okruženju, čine zaštićeno područje pristupačnim za turiste.

Nadmorska visina zaštićenog prirodnog dobra se kreće od 68,50 do 76,65 m.

 

POVRŠINA

PP „Ponjavica" se nalazi na teritoriji Opštine Pančevo, K.O. Omolјica i K.O. Banatski Brestovac. Prema katastarskim podacima, površina zaštićenog dobra koja se nalazi na K.O. Omolјica iznosi 140,10 ha odnosno 46,24 %, dok se na K.O. Banatski Brestovac nalazi 162,86 ha odnosno 53,76 %.

Na zaštićenom području PP „Ponjavica" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena. Od ukupne površine zaštićenog područja koja iznosi 302,96 ha:

§ Područje režima zaštite I stepena obuhvata 0,87 ha (0,29%),

§ Područje režima zaštite II stepena obuhvata 90,64 ha (29,92%),

§ Područje režima zaštite III stepena obuhvata 211,44 ha (69,79%).

Prema nameni površina, najveći udeo imaju vodene površine (40,28%), zatim polјoprivredne površine (31,36%), livade i pašnjaci (23,32 %) i šume (2,41 %). Neznatne površine zauzimaju trstici i močvare (0,89 %) a najmanje zemlјište pod zgradom i drugim objektima (0,45%).

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, 204,07 ha ili 67,36% površine PP „Ponjavica" se nalazi u državnom vlasništvu. U privatnom vlasništvu je 31,67 ha ili 10,45%, dok je 59,72 ha ili 19,71 % javno vlasništvo.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Park prirode «Ponjavica» je prvi put zaštićen Rešenjem o prethodnoj zaštiti prirodnog dobra «Ponjavica» (Službeni glasnik R. Srbije» br.53 od 7. avgusta 1992. godine). U smislu ovog rešenja «Ponjavica» obuhvata srednji deo vodotoka od Omolјice do Banatskog Brestovca. Od dana stupanja na snagu ovog rešenja stručne službe Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odelenje u Novom Sadu i saradnici Laboratorije za hidroekologiju i zaštitu voda Instituta za biološka istraživanja "Siniša Stanković" iz Beograda obavile su u dva navrata obilazak terena i prikuplјanje uzoraka vode i biološkog materijala koji je obrađen u pomenutim laboratorijama. Rezultati istraživanja su ukazali na potrebu zaštite Ponjavice sa očuvanim karakteristikama vodotoka ravničarskih predela uz permanentno praćenje svih hidroekoloških parametara u cilјu preduzimanja mera očuvanja prirodnih vrednosti i njihovog korišćenja.

Tako je Odlukom o zaštiti Parka prirode «Ponjavica» ("Sl. list Opštine Pančevo", br. 3/95) od 31. marta 1995. godine prostor Ponjavice stavlјen pod zaštitu. Dve godine kasnije, 15. maja, doneta je Odluka o izmenama i dopunama odluke o zaštiti PP „Ponjavica" ("Sl. list Opštine Pančevo", br. 4/97).

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2020. godine, Programa rada za 2012. godinu i na osnovu člana 42. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010) tokom 2012. godine izvšena je revizija zaštite Parka prirode „Ponjavica".

Reviziji se pristupilo radi usaglašavanje mera i režima zaštite sa važećim propisima, sa cilјem obnove i ažuriranja zastarelih kartografskih podloga i jačanjem ekološkog intetriteta zaštićenog područja. Proširenjem zaštite na ostatke vlažnih i mezofilnih livada i na očuvane i/ili degradovane delove obalnog pojasa obezbeđuju se klјučna staništa za odvijanje životnog ciklusa ugroženih vrsta, a istovremeno se povećava i stabilnost ekosistema Ponjavice.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Ponjavica". Prema članu 34 Zakona:

§ "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

§ „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

§ „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Ponjavica" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma.

Na zaštićenom području PP „Ponjavica" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena.

PP „Ponjavica" obuhvata površinu od 302, 96 ha, od čega:

§ režim zaštite I stepena zauzima 0,87 ha ili 0,29 %,

§ režim zaštite II stepena zauzima 90,64 ha ili 29, 92 %,

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 211,44 ha ili 69,79 %.

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 678,57 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim zaštićenim područjem usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

DRUŠTVENO VODOPRIVREDNO PREDUZEĆE „TAMIŠ-DUNAV",  PANČEVO, tel: 013/346-859

 

NAZIV PRIRODNOG DOBRA

„Tikvara"

 

VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA PRIRODNOG DOBRA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category V

Zaštićeni kopneni / morski predeo

Područje održavanja ekosistema (Protected Landscape/seascape).

 

MEĐUNARODNI STATUS PRIRODNOG DOBRA

Park prirode „Tikvara" je proglašen 2009. godine za međunarodno značajno područje za ptice - IBA (Important Bird Areas) pod nazivom „Karađorđevo" i kodom RS005IBA, površine 4851 ha. Ovo područje, pored „Tikvare", obuhvata širi prostor u koji ulazi i SRP „Karađorđevo".

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Park prirode "Tikvara" obuhvata deo inundacionog područja leve obale Dunava od 1297 km do 1305 km, koje karakteriše niz geomorfoloških oblika rečne erozije (rukavci, bare, rečne grede, fluvijalno jezero) različitih starosti, i u skladu sa tim mozaik vlažnih staništa.

Osnovna prirodna vrednost područja Parka prirode „Tikvara" je dinamičan kompleks staništa aluvijalnog područja, uslovlјen raznovrsnošću morfoloških odlika i dinamikom plavlјenja Dunava. Raznolika i promenlјiva morfologija područja, pod stalnim uticajem rečne erozije i akumulacije, obezbeđuje prsustvo celine sukcesijskog niza vegetacije aluvijalnog područja. Pored mozaika šumskih i nešumskih staništa, najvrednije karakteristike područja su šumske sastojine iz pionirske i klimaks faze sukcesije, koje pod uticajem regulacija reka postaju sve ređe u Evropi.

Zaštićeno područje predstavlјa značajnu deonicu ekološkog koridora Dunava koja se pruža uz urbanizovanu površinu, povezujući kompleks staništa Bukinskog rita sa Begečkom jamom. Mozaik staništa predeonog koridora omogućuje razmnožavanje slabo pokretlјivim vrstama i doprinosi očuvanju strukture njihovih metapopulacija.

Jezero „Tikvara" je prošireni deo rukavca koji je u vezi sa Dunavom i pri niskim vodostajima, a pruža se između naselјa Bačka Palanka i reke od međunarodnog značaja - Dunava. Jezero predstavlјa nautički, sportsko-rekreativni, izletnički i ribolovni centar I kategorije, čija je atraktivnost u tesnoj vezi sa prirodnim vrednostima. Ovaj prostor zadovolјava estetske, rekreativne i turističke potrebe posetioca parka prirode i lokalnog stanovništva.

U sastavu Parka prirode ''Tikvara'' se nalaze nekadašnji spomenici prirode ''Veštačka sastojina močvarnog čempresa'' i ''Četiri stabla platana", koji imaju dekorativnu vrednost i oplemenjuju prostor namenjen turizmu i rekreaciji.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ PRIRODNOG DOBRA

Zaštićeno područje Park prirode „Tikvara" se nalazi u južnoj Bačkoj, uz levu obalu reke Dunav, na teritoriji Opštine Bačka Palanka, neposredno uz naselјe Bačka Palanka. Ovo zaštićeno područje većim delom svoje površine obuhvata deo inundacione površine od 1297 km do 1305 km reke Dunav.

Površina zaštićenog područja je 554,5227 ha i u državnoj je svojini. Zaštićeno područje je od Novog Sada udalјeno 45 km, a od Beograda 125 km. Reka Dunav predstavlјa prirodnu granicu sa Republikom Hrvatskom, sa kojom je Bačka Palanka povezana saobraćajnicom puta sa mostom preko reke. Ova saobraćajnica se nalazi u neposrednoj blizini istočne granice zaštićenog područja.

 

POVRŠINA

PP „Tikvara" se nalazi na teritoriji Opštine Bačka Palanka, K.O. Bačka Palanka - Grad i K.O. Nova Palanka.

Na zaštićenom području PP „Tikvara" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena. Od ukupne površine zaštićenog područja, koja iznosi 554,52 ha, područje:

§ režima zaštite II stepena obuhvata 138,85 ha ili 25%,

§ režima zaštite III stepena obuhvata 415,67 ha ili 75%.

Prema nameni površina, najveći udeo zauzimaju šume (58,09%), zatim nasip (12,61%), objekti i građevinsko zemlјište (12,53%), dok kanal i bara (Tikvarski kanal i trstik-močvara I) zauzimaju 10,63%. Manji udeo u ukupnoj površini zauzimaju reka (4,78%) i pašnjak (1,37%).

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva 554,52 ha ili 100 % Parka prirode „Tikvara" se nalazi u državnom vlasništvu.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Park prirode "Tikvara" je prvi put zaštićen Rešenjem o predhodnoj zaštiti prirodnog dobra "Tikvara" ("Sl. list Opštine Bačka Palanka", br. 3/93) od 2. aprila 1993. godine. PP „Tikvara" se nalazi na području opštine Bačka Palanka, uz levu obalu Dunava između 1296 km i 1304 km.

Od dana stupanja na snagu ovog rešenja stručne službe Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odelјenje u Novom Sadu obavile su obilazak terena i prikuplјanje podataka o prirodnim vrednostima područja.

Rezultati istraživanja iz tog perioda su ukazali na potrebu zaštite ovog dela priobalјa Dunava sa očuvanim karakteristikama ritskih područja kao i potrebu permanentnog praćenja svih hidroekoloških parametara u cilјu preduzimanja mera zaštite i očuvanja prirodnih vrednosti i njihovog korišćenja. Stručna dokumentaciona osnova Elaborat „Predlog za zaštitu prirodnog dobra „Tikvara" kao parka prirode" urađena je od strane saradnika Zavoda za zaštitu prirode Srbije - Odlјenja u Novom Sadu dana 31.10.1995. godine.

U granicama područja PP „Tikvara" se nalaze i Spomenik prirode „''Veštačka sastojina močvarnog čempresa'', kao i Spomenik prirode ''Četiri stabla platana" za koje su donesene Odluke o zaštiti ("Sl. list Opštine Bačka Palanka", br. 3/97) od 14. novembra 1997. godine.

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2015. godine, Programa rada za 2011. godinu i člana 42. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010) tokom 2011. godine pristuplјeno je reviziji zaštite Parka prirode „Tikvara".

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Tikvara" radi usaglašavanja mera i režima zaštite sa važećim propisima. Dobro ekološko stanje zaštićenog područja, a posebno jezera „Tikvara" čije prirodne vrednosti predstavlјaju deo turističke ponude područja, je osnova za razvoj turizma, stoga je bilo neophodno uskladiti potrebe zaštite biodiverziteta sa namenom prostora i razvojem održivog turizma.

Osnovu za reviziju pruža član 34. Zakona o zaštiti prirode, prema kome:

§ "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

§ „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

§ „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Tikvara" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama održivog razvoja. Na zaštićenom području PP „Tikvara" uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena, koji su propisani članom 35. Zakona o zaštiti prirode.

PP „Tikvara" obuhvata površinu od 554,52 ha, od čega:

§ režim zaštite II stepena zauzima 138,85 ha ( 25 %),

§ režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 415,67 ha (75 %).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 351,78 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim zaštićenim područjem usmereno je na održavanje ekosistema.

 

UPRAVLJAČ: JP Sportsko rekreativni centar Tikvara, Bačka Palanka

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„Rusanda"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Zakon o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 39/2009, 88/2010 i 91/2010), član 34., stav 1, definiše ovu vrstu zaštićenog područja na sledeći način: „Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti, sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja".

 

KATEGORIJA

II kategorija – zaštićeno područje pokrajinskog/regionalnog, odnosno velikog značaja (član 41., stav 1 Zakona o zaštiti prirode).

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama

Cathegory IV: Habitat/Species Management Area

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Područje Rusande, zajedno sa područjem Okanj bare, obrazuje međunarodno značajno područje za ptice „Okanj i Rusanda" sa kodom RS010IBA (Puzović et al. 2009). Godine 2005. ovo područje izdvojeno je i kao međunarodno značajno područje za bilјke u okviru IPA područja „Srednji Banat" (Boža & Anačkov, 2005/2006).

 

OSNOVNE PRIRODNE I STEČENE VREDNOSTI

Park prirode „Rusanda" u potpunosti reprezentuje stanište panonskih slanih stepa i slanih močvara (EUNIS klasifikacija: E6.21). Panonske i ponto-sarmatske slane stepe, plitka slana i slatinasta jezera i slane močvare nastaju pod specifičnim uticajem klime u panonskom biogeografskom regionu, sa ekstremnim temperaturama i suvim letima tokom procesa zaslanjivanja i raslanjivana u toku kretanja vode prilikom isparavanja kroz slojeve zemlјišta. Predstavlјaju prioritetna područja za zaštitu u Panonskom biogeografskom regionu i nalaze se na Aneksu I Direktive o staništima (Council Directive 92/43/EEC of 21 may 1992 on the concervation of natural habitats and of wild fauna and flora). U poređenju sa drugim slanim jezerima i močvarama u svetu, slana jezera i močvare u Panonskoj niziji karakteristična su po nižem salinitetu, ali većoj baznosti (Boros 2003). Park prirode „Rusanda" obuhvata zaslanjeno jezero prirodnog porekla i kompleks slatinskih livada, vlažnih livada, kao i sekundarna staništa nastala radom i potrebama lјudi: park u kompleksu Specijalne bolnice za rehabilitaciju „Rusanda" i polјoprivredna staništa.

Na području Rusande zabeležen je veliki diverzitet bilјnih i životinjskih vrsta, u okviru koga se naročito izdvajaju vaskularne bilјke (235 taksona), ptice (211 vrsta) i sisari (31 vrsta). Najveći broj zabeleženih vrsta spada u strogo zaštićene vrste, u skladu sa Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva („Sl. glasnik RS", br. 5/2010). Naročito značajne bilјne vrste su: Bassia sedoides, Suaeda pannonica u kategoriji kritično ugroženih (CR), Scorzonera parviflora, Silene viscosa, Trifolium ornithopodioides u kategoriji ugroženih (EN) i Aster tripolium subsp. pannonicus, Plantago schwarzenbergiana u kategoriji ranjivih (VU) na nacionalnom nivou. Naročito značajna vrsta insekata je vilin konjic Lestes macrostigma (VU) , a na ovom prostoru žive i ranjive vrste račića: Eoleptestheria spinosa (jedan od najugroženijih vodenih račića kod nas) i Imnadia banatica. Rusanda je jedino stanište ekološki specijalizovanih račića Branchinecta orientalis, B. ferox, Heterocypris vitrea i Lymnocythere inopinata u Srbiji. Prostor Rusande predstavlјa i jednu od najznačajnijih stanica za seobu ptica vodenih staništa (posebno šlјukarica Charadriiformes) u Vojvodini i na migratornom koridoru koji sledi tok Tise, kao i važno mesto gnežđenja brojnih vrsta specifičnih za slana jezera i zaslanjene močvare, među kojima se ističu sablјarka (Recurvirostra avosetta) i vlastelica (Himantopus himantopus). Slatinske livade u njenoj okolini značajno su stanište tekunice (Spermophilus citellus).

Unutar zaštićenog područja nalazi se istoimena banja sa lečilišnom tradicijom od 1867. godine. Za lečenje bolesnika u banjskom kompleksu koristi se minarelni peloid sa dna jezera. Banjski kompleks lociran je unutar parka sa starim stablima, koji se prostite na površini od 4 ha i predstavlјa jedinu šumoliku površinu u srednjem Banatu.

Pretežno tradicionalan način života i manje-više tradicionalna polјoprivredna proizvodnja stanovnika obodnih naselјa Melenaca i Kumana, pružaju okvir za održiv razvoj područja Parka prirode „Rusanda", koji je snažno povezan sa očuvanjem prirodnih vrednosti na ovim prostorima.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje PP „Rusanda" nalazi se na području AP Vojvodine (Kartografski prikaz: Prilog 1) u središnjem delu Banata, između naselјa Melenci i Kumane (Kartografski prikaz: Prilog 3), oko 16,5 kilometara severozapadno od Zrenjanina. PP „Rusanda" u najvećem procentu čine jezero Rusanda i slatinska staništa. Područje PP „Rusanda" se na istočnom i jugoistočnom delu graniči sa građevinskom zonom naselјa Melenci, odakle granica područja nastavlјa ka severozapadu do građevinskog područja naselјa Kumane, a zatim produžava ka severoistoku do dela kanalske mreže DTD pod nazivom „Triangl" (Kartografski prikaz: Prilog 2). Dužina zaštićenog područja od najjužnije tačke (Melenci) do najudalјenije tačke na severoistoku (Kumane) iznosi oko 6 km, a od te tačke, do najudalјenije tačke na severoistoku (kanal DTD), iznosi oko 8,5 km.

Zaštićeno područje okružuju i delimično presecaju lokalni i magistralni putevi, a jednim delom i državni put II reda (R113) Melenci-Kumane. Železnička pruga Kikinda - Zrenjanin smeštena je uz jugozapadnu granicu prirodnog dobra.

Administrativno, PP „Rusanda" nalazi se na prostoru Grada Zrenjanina i Opštine Novi Bečej. Katastarski pripada K.O. Melenci i K.O. Kumane.

 

POVRŠINA

Na području Parka prirode „Rusanda" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena.

Od ukupne površine zaštićenog područja koja iznosi 1159 ha 97 a 89 m2, područje

§ pežima zaštite II stepena obuhvata 397 ha 72 a 84 m2 ili 34%

§ pežima zaštite III stepena obuhvata 762 ha 25 a 05 m2 ili 66%

Prema nameni površina, najveći udeo imaju pašnjaci i livade (58,79%), vodene i močvarne površine (28,42%) i njive (6,64%).

 

VLASNIŠTVO

Područje PP „Rusanda" najvećim je delom u državnom vlasništvu.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Na osnovu istraživanja raznovrsnosti živog sveta, posebno faune ptica (Dimitrijević, 1979) i predloga da se područje Rusande stavi pod zaštitu, Zavod za zaštitu prirode Srbije formalno je započeo ovaj proces nakon donošenja Rešenja o prethodnoj zaštiti prirodnog dobra „Jezero Rusanda" 2000. godine („Sl. glasnik RS" 13/2000). Rešenjem je za zaštitu predviđen prostor jezera sa priobalnom zonom. Period važenja Rešenja o prethodnoj zaštiti (godinu dana) je istekao, s tim da područje u međuvremenu nije stavlјeno pod zaštitu.

Nastavak istraživanja sa valorizacijom prirodnih vrednosti ovog područja uvršten je u Srednjoročni program rada Zavoda za zaštitu prirode Srbije (2006-2010). Tokom sprovođenja Programa, 16. 2. 2010. godine osnovan je, a 1. 4. 2010. započeo sa radom, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode sa sedištem u Novom Sadu, koji vrši poslove zaštite prirode i prirodnih dobara na području Autonomne Pokrajine Vojvodine. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode je Srednjoročnim programom zaštite prirodnih dobara za period 2011-2020. predvideo zaštitu Rusande. Godišnjim Programom zaštite prirode, u 2011. godini, predviđeno je da se iste godine završe istraživanja na valorizaciji prirodnih vrednosti, na osnovu kojih je izrađena ova studija. Ona su, mimo samog jezera, usmerena i na slatinska staništa u okruženju, koja predstavlјaju prirodnu celinu ovog jedinstvenog prostora. Završena su u predviđenom roku.

Područje Rusande u prethodnom periodu nije imalo status zaštićenog područja. Nezavisno od toga, postojali su podaci o prirodnim vrednostima, na osnovu kojih je ono dobilo status međunarodne zaštite. Godine 2005. izdvojeno je kao značajno botaničko područje (IPA – Important Plant Area) pod nazivom „Srednji Banat I" (Boža & Anačkov, 2005/2006), a 2009. kao deo međunarodno značajnog područja za ptice (Important Bird Area) „Okanj i Rusanda" (RS010IBA; Puzović et al, 2009). Dodatna valorizacija pokazala je da područje poseduje potencijal da uđe u sastav nacionalne ekološke mreže, kao jedno od centralnih područja. Ovaj prostor je 2010. godine, Uredbom o ekološkoj mreži („Sl. glasnik RS", br. 102/2010), izdvojen kao jedan od centralnih područja ekološke mreže Republike Srbije, pod nazivom „Okanj i Rusanda", redni broj 9.

Na osnovu balneoloških vrednosti područja, kao i odgovarajućih prirodnih i društvenih karakteristika, za banju Rusandu doneta je Uredba o utvrđivanju područja banje „Rusande" Melenci („Sl. glasnik RS", br. 31/99).

REŽIMI ZAŠTITE

Na prostoru Parka prirode „Rusanda", na osnovu člana 35. Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010 i 91/2010), uspostavlјaju se sledeći režimi zaštite: režim zaštite II stepena i režim zaštite III stepena.

 

REŽIM ZAŠTITE II (drugog) STEPENA

Režim zaštite II stepena - aktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja i posebno vrednim predelima i oblicima geonasleđa. U II stepenu zaštite mogu da se vrše upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zašićenog područja, bez posledica na primarne vrednosti njihovih prirodnih staništa, populacija, ekosistema, obeležja predela i objekata geonasleđa, obavlјati tradicionalne delatnosti i ograničeno koristiti prirodni resursi na održiv i strogo kontrolisan način.

U okviru područja za koji je propisan režim zaštite II stepena, nalaze se sledeće prirodne celine:

1. Severni krak vodnog basena Velike Rusande sa velikim površinama veoma plitke vode, kao i livade na slanom zemlјištu sa kojima su u neposrednom kontaktu. Sa pojedinih delova obale voda se tokom godine povlači, ostavlјajući značajne delove mulјevite obale.

2. Malo selište – Široka slatina: veoma plitak deo južnog kraka geomorfološkog basena Rusande, koji karakteriše mozaični raspored delova slanog jezera, depresija i bara sa akvatičnom vegetacijom, vlažnih i slanih stepskih livada, kao i stepskih enklava (uglavnom visokih greda koje su preorane i delimično uparložene), bez stalnog prisustva otvorene vode tokom većine sezona. Široka slatina predstavlјa tipičnu kontinentalnu livadu na zaslanjenom zemlјištu. Unutar područja nalazi se i deo kanala K-3-7.

3. Kumanska ledina između pruge i kanala je plitka depresija sa specifičnom površinskom džombastom strukturom tla i razvijenom pripadajućom vegetacijom.

4. Trivunjić kopao (srednji deo) predstavlјa očuvanu zaslanjenu livadu.

5. Bara na lokalitetu Babino jajce: zabarena depresija paleomeandra Tise, verovatno istog porekla kao i okolna slana jezera, duga 4,15 kilometara a široka do 80 metara, sa bogato razvijenom akvatičnom, naročito emerznom vegetacijom.

6. Bara ispod Bečkog brda: depresija paleomeandra Tise, verovatno istog porekla kao i okolna slana jezera, duga 960 a široka i do 170 metara sa bogato razvijenom akvatičnom, naročito emerznom vegetacijom.

7. Kanal Kumane 2(29), koji preseca lokalitete Kornjačara i Trivunjagića kopao, sa sistemom bara i depresija na lokalitetu Triangla a time i sa kanalom DTD.

8. Kanal K-3-7, koji drenira Malu Rusandu i spaja je sa kanalom Kumane 2(29).

REŽIM ZAŠTITE III (trećeg) STEPENA

Režim zaštite III stepena – proaktivna zaštita, sprovodi se na zaštićenom području ili njegovom delu sa delimično izmenjenim i/ili izmenjenim ekosistemima, predelima i objektima geonasleđa od naučnog i praktičnog značaja. U III stepenu zaštite mogu da se vrše upravlјačke intervencije u cilјu restauracije, revitalizacije i ukupnog unapređenja zaštićenog područja, razvoj sela i unapređenje seoskih domaćinstava, uređenje objekata kulturno-istorijskog nasleđa i tradicionalnog graditelјstva, očuvanje tradicionalnih delatnosti lokalnog stanovništva, selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resusrsa i prostora uz potrebnu infrastrukturu i drugu izgradnju.

Površine koje se nalaze na prostoru unutar režima zaštite III stepena obuhvataju preostali deo Parka prirode „Rusanda" i sastoje se od pet prirodnih celina:

1. Velika Rusanda (sa kompleksom Specijalne bolnice za rehabilitaciju „Rusanda", parkom i slatinom severno od kompleksa)

2. Mala Rusanda i Mutlјača

3. Kumanska ledina – Kornjačara

4. Trivunjić kopao

5. Triangla

 

UPRAVLJAČ:

USTANOVA ,,REZERVATI PRIRODE" ZRENJANIN, tel 023 521 032

 

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

»Stara Tisa kod Bisernog ostrva«

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Zakon o zaštiti prirode, član 34. stav 1. („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010 i 91/2010): „Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja.".

 

KATEGORIJA

II kategorija - zaštićeno područje pokrajinskog/regionalnog, odnosno velikog značaja. Član 41. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", broj 88/2010, 91/2010), član 7. Pravilnika o kriterijumima vrednovanja u postupku kategorizacije zaštićenih područja („Sl. glasnik RS", broj 97/2015).

 

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

V Kategorija – Zaštićeni kopneni predeo (područje održavanih ekosistema).

IUCN Category V – Protected Landscape.

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Uredbom o ekološkoj mreži („Sl. glasnik RS", br. 102/2010) područje Parka prirode je izdvojeno kao deo ekološkog koridora od međunarodnog značaja reke Tise u Republici Srbiji.

Mozaik vodenih, barskih, livadskih i slatinskih staništa, uz prisustvo velikog broja retkih i ugroženih vrsta, pre svega ptica, predstavlјa osnovne odlike zbog kojih je ovo područje značajno ne samo na nacionalnom nego i na međunarodnom nivou. Međunarodni status je potvrđen još tokom 1997. godine kada je proglašen za Područje od međunarodnog značaja za ptice (Important Bird Areas – IBA područja) pod imenom „Bečejski ribnjak" (RS003IBA). Prilikom poslednje revizije IBA područja u Srbiji tokom 2009. godine površina je proširena i zauzima ukupno 4.807 ha. Nјime su, pored ribnjaka i korita Stare Tise, obuhvaćeni i nebranjeni deo uz desnu obalu reke Tise, Biserno ostrvo, kao i Bereg, uz levu obalu.

Osim zaštićenog dela, IBA područje obuhvata i sledeće prostorne celine: veliki šaranski ribnjak pod imenom „Bečej", prostrano Biserno ostrvo okruženo vodenom površinom nekadašnjeg meandra i vodene površine toka Tise od brane do Kerenjovog rita. Obuhvaćeni su i slatinski pašnjaci severno od velikog Bačkog kanala i istočno od ribnjaka (lokalitet Gornji rit), kao i neznatno na Bisernom ostrvu.

Područje je značajno za gnežđenje, migraciju i zimovanje ptica. Na osnovu dosadašnjih podataka zabeleženo je oko 180 vrsta ptica (na Bečejskom ribnjaku 170, a na Staroj Tisi i Bisernom ostrvu 183), dok se stvarno bogatstvo kreće oko 220 vrsta. IBA područje predstavlјa jedno od najznačajnijih nacionalnih gnezdilišta za gaka (Nycticorax nycticorax) , žutu čaplјu (Ardeola ralloides) , veliku belu čaplјu (Egretta alba) i kašičara (Platalea leucorodia) , a u novije vreme i jedno od najvrednijih gnezdilišta malog vranca (Phalacrocorax pygmeus) . Okolo uz Tisu se gnezde dva para belorepana koji redovno love unutar područja.

U cilјu uspostavlјanja EU ekološke mreže NATURA 2000, područje Stare Tise, kao jedno od centralnih područja nacionalne ekološke mreže, biće obrađeno kao Natura područje u Republici Srbiji budući da obuhvata prioritetne tipove staništa u panonskom bilјnogeografskom regionu (Direktiva o očuvanju prirodnih staništa i divlјe faune i flore - Council Directive 92/43/EEC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora.)

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Park prirode «Stara Tisa kod Bisernog ostrva» je kao hidrološki objekat posebno značajan zbog svoje očuvanosti. Dužina od 23.706 km čini je najdužom mrtvajom uz ceo tok reke Tise. Stara (Mrtva) Tisa je očuvala svoje prirodne vrednosti iz XIX veka, kada je odsečena od svog toka. Najvažnije karakteristike prirodnih staništa su određene geografskim položajem, kao i geomorfološkim i hidrološkim osobinama područja. Ova vodena, močvarna i šumska staništa utočište su 67 vrsta fitoplanktona i 27 vrsta zooplanktona, 148 taksona vaskularne flore, 21 bilјne zajednice, 1 vrste maločekinjastih crva, velikog broja insekata, 29 vrsta riba, 9 vrsta vodozemaca i 4 vrste gmizavaca, 183 vrste ptica i 27 vrsta sisara, od kojih su mnoge ugrožene.

Ovo je prostor prema kojem od davnina gravitira čovek. Na samoj obali smešteno je naselјe Čurug, a u neposrednoj blizini je i Bačko Gradište. U okolini Čuruga nalaze se brojna arheološka nalazišta iz starijeg gvozdenog doba, zatim ostaci dva keltska naselјa, sarmatske nekropole i ostaci predmeta iz perioda Velike seobe naroda. Na Bisernom ostrvu nalazi se ruševina nekadašnjeg dvorca grofa Rohoncija na čijem je imanju podignut i park, a gajene su brojne povrtarske i voćarske kulture. Još iz tog perioda podignut je i vinograd svetski poznate retke sorte grožđa «muskat-krokan» donete iz Alžira (ili Francuske), koja se danas u Evropi gaji samo na Bisernom ostrvu.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode « Stara Tisa kod Bisernog ostrva» nalazi se u Vojvodini uz desnu obalu reke Tise. Teritorijalno se nalazi na tri opštine: Novi Bečej, Bečej i Žabalј. Do lokaliteta se može doći iz više pravaca i to regionalnim putem Bečej – Novi Bečej do brane na Tisi. Odatle se nasipom dužine oko 1 km dolazi do severnog kraka mrtvaje. Drugi pristup prirodnom dobru je putem od Bačkog Gradišta do mosta na Staroj Tisi kod Bisernog ostrva. Kao i putem iz pravca Žabalј – Čurug, odakle se nasipom dolazi do južne tačke mrtvaje, mesta na kome Staru Tisu deli nasip od Tise. Do lokaliteta Bereg dolazi se nasipom iz pravca brane kod Novog Bečeja.

Geografski posmatrano, zaštićeno područje prostire se između 45º 28' 29" i 45º 34' 38" severne geografske širine i između 20º 02' 23" i 20º 07' 11" istočne geografske dužine.

Nadmorska visina okolnog terena Parka prirode «Mrtva Tisa» kod Čuruga iznosi 73 -82 m n.m.

 

POVRŠINA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Ukupna površina Parka prirode „Stara Tisa kod Bisernog ostrva" iznosi 959 ha 68 a 93 m2, od čega je u režimu zaštite II stepena 373 ha 61 a 85 m2, a u III stepenu zaštite 586 ha 07 a 08 m2. Površina zaštitne zone je 3957,77 ha.

Odnos površina pod režimom zaštite II i III stepena u odnosu na ukupnu površinu zaštićenog prirodnog dobra prikazan je u tabeli 3 i grafikonu 1.

Ukupno se u okviru K.O. Novi Bečej nalazi pod zaštitom 523 ha 50 a 45 m2, u K.O. Bečej 205 ha 19 a 31 m2, K.O. Čurug 136 ha 29 a 27 m2, dok je u K.O. Bačko Gradište pod zaštitom 94 ha 69 a 90 m2.

 

VLASNIŠTVO

Prema strukturi vlasništva, od ukupne površine zaštićenog prirodnog dobra, površina u javnom vlasništvu iznosi 2 ha 58 a 36 m2 (0,27 %), u državnom vlasništvu 956 ha 39 a 59 m2 (99,66 %), a u privatnom vlasništvu 70 a 98 m2 (0,07 %).

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Park prirode „Stara Tisa" kod Bisernog ostrva proglašen je 2008. godine Odlukama tri skupštine opštine: Bečej, Novi Bečej i Žabalј (Opštinske Odluke o zaštiti Parka prirode „Stara Tisa" kod Bisernog ostrva „Sl. list Opštine Bečej", br. 1/2008; „Sl. list Opštine Žabalј", br. 4/2008; „Sl. list Opštine Novi Bečej", br. 8/2008), čemu je prethodila izrada studije zaštite koju je pripremio Zavod za zaštitu prirode Srbije - radna jedinica u Novom Sadu.

Donošenje Zakona o zaštiti prirode („Sl. Glasnik RS", 36/09, 88/10 i 91/ 2010) uslovlјava izmene svih podzakonskih akata, pa tako i Odluka o zaštiti PP „Stara Tisa kod Bisernog ostrva".

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Stara Tisa kod Bisernog ostrva". Prema članu 34. Zakona:

· "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

· „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

· „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Stara Tisa kod Bisernog ostrva" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma.

Na zaštićenom području uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena (slika ).

PP „Stara Tisa kod Bisernog ostrva" obuhvata površinu od 959,69 ha, od čega:

· režim zaštite II stepena obuhvata površinu od 373,62 ha (38,93 %),

· režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 586,07 ha (61,07 %).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona površine 3957,77 ha.

 

Upravljač:

JP „Komunalac", Bečej, tel: 021 2102 901

NAZIV

"Kamaraš"

 

VRSTA

Park prirode

Zakon o zaštiti životne sredine ("Službeni glasnik RS", br. 66/91, 83/92, 53/95)

 

OSNOVNA VREDNOST

Park prirode «Kamaraš» obuhvata kompleks vlažnih staništa, koji se nalazi na tromeđi Subotičko-horgoške peščare, lesne terase i aluvijalne ravni Tise. Vodni režim u znatnoj meri zavisi od hidroloških uslova Peščare. Prostor prirodnog dobra obuhvata i deo upravlјanog meliorativnog područja Potisja.

Najvažnije prirodne karakteristike ovog kopmleksa vlažnih staništa su određene geografskim položajem, pedološkim i hidrogeološkim osobinama područja.

Ostaci prirodne vegetacije pripadaju najugroženijim tipovima vegetacije panonskog regiona. Takođe, u biogeografskom smislu područje je graničnog karaktera. Neke vrste prirodnih retkosti predstavlјene su marginalnim populacijama svog areala, koje imaju važnu ulogu u očuvanju genetske raznovrsnosti. Dolina povremenog vodotoka Folјo (Folyó-semlyék) je prirodni hidrološki i ekološki koridor između zaštićenog područja «Jezero Madaras» (Madarász-tó) u Mađarskoj i doline Tise. Očuvanje povremenog vodotoka Folјo i njegove doline je preduslov revizije programa upravlјanja vodnim režimom istočnog dela Specijalnog rezervata prirode «Selevenjke pustare» i revitalizacije staništa prirodnih retkosti Rezervata.

Na lesnim obroncima brega Rek (Reök-domb) sačuvani su ostaci stepske zajednice. Park šuma i jezero na lokalitetu Kamaraš (Kamarás) služe kao refugium vrstama poplavnih šuma polјskog jasena na tresetnoj podlozi, koje su većinom uništene u našoj zemlјi. Zamočvareno Kudelјsko jezero (Kender-tó) i delimično plavlјene slatine pašnjaka Siget (Sziget) predstavlјaju mesto okuplјanja i boravka brojnih ptičjih vrsta u toku prolećne i jesenje seobe. Veći broj vrsta predstavnika ornito- i herpetofaune ovog vlažnog kompleksa je od međunarodnog značaja.

 

KATEGORIJA

IIIkategorija

Značajno prirodno dobro za Republiku Srbiju

Pravilnik o kategorizaciji zaštićenih prirodnih dobara ("Službeni glasnik RS", br. 30/92)

 

KLASIFIKACIJA IUCN

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništem i vrstama. Zaštićeno područje na kojem se zaštita najviše sprovodi interventnim merama.

(Habitat and species management area. Protected area mainly for conservation through management intervention)

 

MEĐUNARODNI STATUS

Nije određen.

 

POLOŽAJ

Lokacija

Prirodno dobro se nalazi u severnoj Bačkoj, na tromeđi Subotičko-horgoške peščare, lesne terase i aluvijalne ravni reke Tise. Kompleks vlažnih staništa se pruža od državne granice sa Mađarskom do aluvijalnog područja Tise, istočno od naselјa Horgoš. Prostire se na području opštine Kanjiža, u katastarskoj opštini Horgoš. Zaštitna zona dopire do zapadne granice građevinske zone naselјa Horgoš.

Autoput E-75 i međunarodna pruga Subotica-Segedin prelaze preko severnog dela prirodnog dobra. Prirodno dobro je udalјeno od Subotice 30 km, a od Beograda 194 km.

Nadmorska visina minimalna: 76.5 m n.v., maksimalna: 85.6 m n.v.

 

POVRŠINA PRIRODNOG DOBRA

Površina prirodnog dobra je 267.96 ha. Površina zaštitne zone je 338 ha.

Na zaštićenom području Parka prirode "Kamaraš" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena.

Područje režima zaštite II stepena prostire se na 78.25 ha, što iznosi 29.20% od ukupno zaštićene površine. Područje režima zaštite III stepena zahvata 189.71 ha (70.80% površine prirodnog dobra).

Na osnovu administrativne podele prirodno dobro pripada katastarskojopštini Horgoš u okviru opštine Kanjiža.

Struktura površina prema vlasništvu pokazuje da je 78,92% zaštićene površine u državnom/društvenom vlasništvu i 21,08% u privatnom.

Iz podataka koji prikazuju strukturu površina po njihovoj stvarnoj nameni(utvrđeno stanje na terenu) uočava se da na zaštićenom području dominiraju površinske vode, livade i pašnjaci. (Prilog br.7.) Po katastarskim podacima deo livada i vodenih površina po nameni je obradiva površina (to su površine u državnoj/društvenoj svojini).

Na osnovu snimlјenog stanja na terenu zastuplјenost obradivih površina je svega 27% (37,16% po katastarskim podacima), dok je stanje površina pod vodom triput veće od zvaničnih podataka (11.66% po katastarskim podacima) i iznosi 33%. U zaštićenom prirodnom dobru okućnice sa 0,05% zauzimaju neznatno malu površinu a terenskim obilascima je utvrđeno de se radi o srušenim objektima. Površine pod šumama, koja predstavlјaju jedan od najvrednijih tipova staništa, su izuzetno slabo zastuplјene (1,05%).

Zbog izmenjenih hidroloških uslova i zbog difuznog zagađenja, većina staništa zahteva aktivnu zaštitu, najčešće u vidu kontrolisanog oblika tradicionalnog korišćenja područja. Zbog navedenog, režim zaštite I stepena nije definisan na području prirodnog dobra. Vlažne livade i pašnjaci kao i deo tršćaka se nalaze pod režimom II stepena zaštite.

Područje režima zaštite III stepena ima ulogu formiranja pufer-pojasa između granice rezervata i prirodnih staništa. U ovom režimu se nalazi najveći deo agrarnih površina, na kojima treba usmeravati buduće aktivnosti u pravcu smanjenja negativnih uticaja na prirodna staništa Rezervata. Otkup i revitalizacija ovih površina su preduslov za očuvanje kritično ugroženih vrsta.

· Podaci o površinama dati su iz prepisa posedovnih listova katastarskih parcela (prirodno dobro) i polarplanimetrijskim merenjem (zaštitna zona). Izvor podataka za katastarsku obradu : Republički geodetski zavod, Služba za katastar nepokretnosti Kanjiža – 2004 godine.

 

Istorijat zaštite

Potreba za zaštitom ostataka park šume «Kamaraš» i šire okoline je formulisana u Urbanističkom planu Horgoša iz 1975. godine. Plan predviđa razvoj turizma na lokali-tetu uz zaštitu pejzažnih, prirodnih i hortikulturnih vrednosti. Pred-viđeni prostor obuhvata celo područje nekadašnjeg parka (čiji je deo u tom periodu već bio pretvoren u oranice), depresiju fosilnog meandra sa Kudelјskim jezerom i livade između ove depresije i naselјa. Cilјevi formulisani u ovom dokumentu nisu ostvareni, što je dovelo do dalјnje degradacije bivšeg izletišta. Urbanistički plan iz 1991. godine takođe pred-viđa turističku funkciju Kamaraša ali na znatno manjem prostoru (Zavod za urb. i geod.Sub., 1990).

Kako su zapušteni park i jezero sve više primili odlike prirodnih staništa, biolozi i lјubitelјi prirode su otkrili prirodne vrednosti područja. Od strane stručnjaka Kamaraš je obilazio dr Bela Šturc tokom svojih florističkih istraživanja i zabeležio je osiromašenje flore u odnosu na raniji period (Sturc, 1997). Tokom zadnje dve decenije ornitolozi redovno posećuju park i slatine Sigeta, sakuplјajući podatke o ptičjem svetu (Baze podataka DE «Rihard Čornai» i LjP «Riparia»).

Društvo lјubitelјa prirode "Riparia" iz Subotice je 23.09.2003. godine poslalo Zavodu za zaštitu prirode Srbije pismeni predlog zaštite vlažnih staništa u okolini naselјa Horgoš, sa primedbom, da opstanak ovih područja ugrožavaju zemlјišni radovi. Predlog za zaštitu nabraja ornitološke vrednosti područja među kojima su vrste od međunarodnog značaja. Obilaskom područja je procenjeno stanje vlažnog kompleksa u dužini od 5 kilometra. Uz pomoć i podršku Opštinske uprave Kanjiže 03.10.2003. su utvrđene granice vlažnih područja.

Kompleks «Kamaraš» stavlјen je pod prethodnu zaštitu radi očuvanja prirodnih vrednosti i hidrološkog režima vlažnih staništa "Rešenjem o prethodnoj zaštiti vlažnih područja u okolini Horgoša" koje je objavlјen u Službenom glasniku RS br. 112 od 13.11.2003. U narednom periodu završena je valorizacija prostora i izrada predloga za uspostavlјanje zaštićenog dobra na datom području.

 

REŽIMI I MERE ZAŠTITE, RAZVOJA, KORIŠĆENјA I UPRAVLjANјA

Park prirode "Kamaraš" je područje pod viševekovnim lјudskim uticajem i sa delimično izmenjenim prirodnim karakteristikama. Na nekim delovima prirodnog dobra tradicionalan način korišćenja prostora je omogućio opstanak prirodnih vrednosti. Shodno tome, područje se svrstava u kategoriju prirodnih dobara, koja po međunarodnim kriterijumima podrazumeva ograničene lјudske intervencije u cilјu očuvanja prirodnih vrednosti područja.

Određivanje stepena zaštite unutar Parka prirode je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti i po potrebi sprovođenja interventnh mera. Na zaštićenom području PP "Kamaraš" uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena. Od ukupno zaštićene površine od 267.96 ha područje režima zaštite II stepena prostire se na 78.25 ha (29.20% ) dok područje režima III stepena zaštite obuhvata 189.71 ha površine prirodnog dobra (70.80%). Površina zaštitne zone prirodnog dobra iznosi 338 ha.

Odsustvo prostorno definisanog režima zaštite Istepena je rezultat snažnog antropogenog uticaja okoline. Zbog izmenjenih hidroloških uslova i zbog difuznog zagađenja, većina staništa zahteva aktivnu zaštitu. Na području prirodnog dobra nalaze se i staništa prirodnih retkosti. Na ovim mikrolokalitetima, pored posebno propisanih mera zaštite, važe i odredbe Uredbe o zaštiti prirodnih retkosti. Uredbom o zaštiti prirodnih retkosti («Službeni glasnik RS», br. 50/93) zaštićena su i njihova staništa režimom zaštite I stepena koji podrazumeva zabranu korišćenja prirodnih bogatstava i isklјučenje svih oblika korišćenja prostora i aktivnosti, osim praćenja stanja, naučnih istraživanja i kontrolisane edukacije.

Pod režimom zaštite IIstepena nalaze se staništa retkih vrsta: slatinski pašnjak na Sigetu, severni deo Kudelјskog jezera i ostaci močvarnih livada u dolini Folјo u blizini magistarskog puta. Istočni deo park-šume Kamaraš, kao refugium prirodnih retkosti, takođe pripada ovom režimu zaštite. Prioritetni cilј zaštite i unapređenja ovih područja je očuvanje i pobolјšavanje kvaliteta staništa.

Područje režima zaštite IIIstepena ima dvojaku ulogu. U ekološkom pogledu ima ulogu pufer-pojasa (tampon zone) između granice Parka prirode i prirodnih staništa. Pored ove uloge treba da zadovolјi i potrebe lokalnog stanovništva kao prostor predviđen za rekreaciju i turizam. Pod ovim režimom se nalaze tršćaci srednjeg i južnog dela Kudelјskog jezera, stari parlozi i zapadni deo degradirane park-šume Kamaraš. U ovom režimu se nalaze agrarne površina duž doline vodotoka Folјo i sa istočne strane Sigeta Na njima je potrebno usmeravati buduće aktivnosti u pravcu smanjivanja negativnih uticaja na prirodna staništa. Deo ovih površina je predviđen za otkup i revitalizaciju.

 

Upravljač:

Institut za bezbednost i standarde na radu “Horgoš-konsult” DOO,  Horgoš.

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„BAČKOTOPOLSKE DOLINE''

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

Kategorija IV: Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje PP „Bačkotopolske doline" obuhvata delove područja značajno za bilјke (IPA - Important Plant Area) izdvojeno međunarodnim projektom Plantlife.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STEČENE VREDNOSTI

Zaštišćeno područje obuhvata deonicu lesne doline glavnog toka Krivaje (deonice nazvane Rit i Bećarska dolina) i bočnu dolinu prema Karađorđevu. Pored samih dolina, pristutni su i drugi geomorfološki elementi lesnog platoa.

Ostaci iskonske stepske i šumostepske vegetacije pripadaju ugroženim stanišnim tipovima Panonskog biogeografskog regiona, i kao takvi se nalaze na spiskovima staništa prioritetnih za zaštitu ne samo u Srbiji nego i u Evropskoj Uniji. Livade u nižim delovima dolina predstavlјaju regionalnu varijantu vojvođanskih dolinskih livada, ograničenu na lesni plato Telečke i širu okolinu. Stepski ostaci se ističu florističkim bogatsvom i prisustvom dve kritično ugrožene vrste u Srbiji: bezstablovi kozinac (Astragalus excapus) i tamno-lјubičasti luk (Allium atroviolaceum).

Močvarna i zabarena staništa, čije površine su se proširile formiranjem akumulacije, predstavlјaju značajno utočište vrstama vlažnih staništa koje su postale ugrožene regulacijom Krivaje. Jezerski ekositem akumulacije, u kojoj se razvijala prirodna zonacija vegetacije nizijskih jezera, predstavlјa zamensko stanište od regionalnog značaja, obezbeđujući opstanak ugroženim vrstama jezera i mrtvaja čija su staništa uništena isušivanjem plavnih područja velikih reka.

Područje obezbeđuje životne uslove za vodozemce i gmizavce od evropskog značaja, kao što su: žaba češnjača (Pelobates fuscus) , stepski gušter (Podarcis taurica) i barska kornjača (Emys orbicularis) . Posebno se ističe ornitološka vrednost područja, koja se ogleda u broju retkih i ugroženih vrsta. Od 148 registrovanih vrsta 75 se gnezdi na zaštićenom području, ostalima služi kao mesto ishrane tokom godine ili za vreme seobe. Među značajnim gnezdaricama posebno se ističu bukavac (Botaurus stellaris) , patka njorka (Aythya nyroca) , barski petlić (Porzana porzana) i modrovolјka (Luscinia svecica) . Značajna je mešovita kolonija crvenih čaplјi (Ardea purpurea) i gakova (Nycticorax nycticorax) . Mnoge vrste ptica značajne su u nacionalnim i međunarodnim razmerama, što je iskazano njihovim prisustvom na odgovarajućim listama, pravilnicima i konvencijama. Pored 123 vrsta strogo zaštićenih u Srbiji, 50 vrsta se nalaze na SPEC listi (vrste značajne za zaštitu u Evropi), a 23 vrste su na spisku Dodatka I Direktive o pticama.

Zaštićeno područje je reprezentativni primer kulturnog predela, čija je jedinstvena struktura nastala interakcijom prirodnih odlika lesne doline i akumulacije antropogenog porekla. Jezersko ogledalo oivičeno visokim kosinama lesne doline predstvlјa izuzetno atraktivnu vizuelnu pojavu i zajedno sa karakterističnim elementima predela formira jedan od najspecifičnijih pejzaža regiona.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

U administrativnom pogledu, područje Bačkotopolskih dolina u celini pripada opštini Bačka Topola, obuhvatajući tri katastarske opštine: Mali Beograd (najvećim delom), Bačka Topola i Bačka Topola-grad.

Park prirode „Bačkotopolske doline" nalazi se na prostoru srednje Bačke lesne zaravni, u gornjem toku vodotoka Krivaje. Područje obuhvata deonicu široke doline vodotoka Krivaje, između Malog Beograda i Bačke Topole i bočnu dolinu koja se pruža od Karađorđeva do Zobnatice. Drvored sofore uz magistralni put je, takođe, sastavni deo Parka prirode. Širina prirodnog dobra se kreće od 180 do 1.600 m, a u bočnoj dolini mestimično se sužava do 20 m.

Zaštićeno područje se proteže u dužini od oko 7,3 km, pravca sever-jug, sa zapadne strane magistralnog puta Bačka Topola – Subotica. Neposredno se graniči sa građevinkim područjem Bačke Topole, udalјeno je od Beograda 145 km, Novog Sada 75 km, a od Subotice 25 km.

Severni deo zaštićenog područja se graniči sa deonicom doline Krivaje koji pripada Gradu Subotica i predložen je za zaštitu na regionalnom nivou. Park prirode je u jugozapadnom delu, preko reke Krivaje - ekološkog koridora, povezan sa ostacima veoma vrednih stepskih staništa u dolinama Krivaje (lesne doline u blizini Bajše i Malog Iđoša).

 

GRANICE ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje obuhvata četiri prostorne celine: deonicu široke doline vodotoka Krivaje između Malog Beograda i Bačke Topole (severni deo je Rit, a južni deo nosi naziv „Bećarska dolina"), bočnu dolinu koja se pruža od Karađorđeva do Zobnatice, drvored sofore uz magistralni put od Zobnatice do granice naselјa Bačka Topola i deonicu ekološkog koridora Krivaje između akumulacije i rekreacionog područja na severnom delu Bačke Topole.

 

POVRŠINA

Park prirode „Bačkotopolske doline" obuhvata površinu od 522,52 ha (Grafikon 1). Oko zaštićenog područja je uspostavlјena zaštitna zona površine 1566 ha.

Na zaštićenom području su uspostavlјeni režimi I, II i III stepena zaštite. Pod režimom zaštite I (prvog) stepena je 15,9 ha, odnosno 3% površine. Pod režimom zaštite II (drugog) stepena je 178,11 ha (34%), dok se pod režimom zaštite III (trećeg) stepena nalazi 328,51 ha (63%).

Mali procenat površine pod režimom I stepena zaštite je rezultat snažnog antropogenog uticaja okoline. Zbog izmenjenih hidroloških uslova i difuznog zagađenja, većina staništa zahteva aktivnu zaštitu, najčešće u vidu kontrolisanog oblika tradicionalnog korišćenja područja.

Područje režima III stepena zaštite ima ulogu u formiranju priobalnog pojasa izmeću granice veštačkog jezera. Unutar ovog režima se nalaze i površine predviđene za razvoj rekreativnog turizma.

 

VLASNIŠTVO

Na području PP „Bačkotopolskih dolina", iskazano na osnovu podataka iz katastra, 2.980,49 ha ili 86% zemlјišta nalazi se u državnoj, a 7% u privatnoj svojini (Grafikon 5). Društvena svojina obuhvata 6 % zaštićenog područja.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Stari park na polјoprivrednom dobru „Zobnatica" je bio osnovna vrednost kada su park i park-šuma PD „Zobnatica", površine 30 ha, stavlјene pod zaštitu kao regionalni park. Odluka o zaštiti doneta je 08.11.1976. godine Rešenjem broj 633-11/76-III-02 Opštine Bačka Topola („Službeni list Opštine Bačka Topola", br. 11/76). Prednji deo zaštićenog parka se prostirao od prilaznog puta do zgrade dvorca, a veći deo parka se nalazio iza kaštela i sadržao je značajan broj starih stabala hrasta lužnjaka (Quercus pedunculata Ehrh.) velikih dimenzija.

Godine 1976. je podignuta brana na Krivaji, tako da je stvoreno veštačko jezero koje je potopilo najveći deo starog parka, odnosno površinu na kojoj su se nalazili hrastovi i druga stara stabla.

Nastankom akumulacije započeto je formiranje, odnosno obnavlјanje vlažnih staništa na deonici Krivaje između Bačke Topole i Malog Beograda. Florističke retkosti stepskih fragmenata na Zobnatici su prvi put zabelžili učesnici eko-kampova koje je organizovalo ekološko udruženje građana „Arcus" iz Bačke Topole (Arcus, 1993). Floristički najvredniji delovi područja su istraženi i valorizovani kao IPA (Important Plant Area) područja 2005. godine, što znači da ispunjavaju međunarodne kriterijumume za Područja od međunarodnog značaja za zaštitu bilјaka.

O ornitološkim vrednostima obnovlјenih ili novonastalih vlažnih staništa okoline akumulacije, objavlјeni su podaci u ornitološkom časopisu „Ciconia" (Puzović i sar., 1999). Prva publikacija o retkim i zaštićenim vrstama flore i neki faunistički podaci su objavlјeni u godišnjaku Gradskog muzeja Subotice (Zrnić i sar., 2003).

Revizijom Regionalnog parka, granice prirodnog dobra su proširene na poznata staništa florističkih retkosti i na vlažna staništa koja su se obnovila usled zadržavanja vode u akumulaciji. Prvi predlog zaštite dolina Krivaje kod Bačke Topole je pripremlјen 2004. godine, ali procedura proglašavanja nije bila pokrenuta. Valorizovane površine su uklјučene u predlog zaštićenog područja „Lesne doline Krivaje", koji je prerađen zbog promene legislative, a kasnije zbog promene vlasničkih odnosa na valorizovanim prostornim celinama. Godine 2014., po zahtevu Opštine Bačka Topola, područje okoline Zobnatice je izdvojeno iz regionalnog zaštićenog područja i pripremlјen je predlog za zaštitu na lokalnom nivou.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Određivanje režima zaštite unutar Parka prirode je izvršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, prema potrebi sprovođenja interventnih mera i sa potrebom usaglašavanja korišćenja prirodnih resursa sa cilјevima očuvanja biološke raznovrsnosti područja. Na zaštićenom području PP „Bačkotopolske doline" uspostavlјaju se režimi zaštite I, II i III stepena (grafikon 1).

Od ukupne zaštićene površine od 521,65 ha područje režima zaštite I stepena obuhvata ostatke iskonske stepske vegetacije i određene delove tršćaka, ukupne površine od svega 15,9 ha (3% površine). Područje režima zaštite II stepena prostire se na 178,11 ha (34%), dok područje režima zaštite III stepena obuhvata 327,64 ha površine prirodnog dobra (63%). Površina zaštitne zone prirodnog dobra iznosi 1566,35 ha.

Mere zaštite i unapređenja služe za zaštitu postojećih prirodnih vrednosti i za unaređenje stanja merama aktivne zaštite, revitalizacijom uništenih i oštećenih staništa i kontrolisanim korišćenjem prirodnih resursa. Propisane mere zaštite takođe treba da obezbeđuju održivo korišćenje prirodnih resursa na području zaštićenog dobra sa posebnim osvrtom na potrebe lokalnog stanovništva.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim rezervatom usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

Javno preduzeće za građevinsko zemljište, urbanističko planiranje i uređenje, Bačka Topola, tel: 024 715-177

 

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„Jegrička"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Član 34. Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010)."Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja".

 

KATEGORIJA

II kategorija - zaštićeno područje pokrajinskog/regionalmog, odnosno velikog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category V

V Kategorija - Zaštićeni kopneni predeo (područje održavanih ekosistema).

Category V - Protected Landskape.

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje park prirode „Jegrička" nalazi se na listi područja od mađunarodnog značaja za ptice ( IBA područje). Značaj faune ptica verifikovan je još 1997. godine. kada deo ovog područja zvanično postaje međunarodno značajno stanište ptica u Evropi - Important Bird Area (YU 04 SE) na površini od 5400 hektara (Puzović i Grubač, 2000). IBA područje obuhvata deo reke nizvodno od Temerinskog mosta, šireći se i na deo Žabalјskog rita.

Vodotok Jegričke obuhvaćen je u okviru međunarodno botanički značajnih područja – Important plant areas (IPA) u centralnoj i istočnoj Evropi (2005). Obuhvata, osim zaštićenog područja i vlažna i livadska staništa na lokalitetu Žabalјski rit, kao i ostale prostrane vlažne livade, slatine i pašnjake južno od toka Jegričke, uklјučujući i spomenik prirode „Jurišina humka".

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Park prirode „Jegrička" u hidrološkom smislu predstavlјa najdužu autohtonu reku u Bačkoj, koja je svoje korito usekla u južnu bačku terasu. Korito Jegričke predstavlјalo je sistem povezanih bara, kroz koje je voda oticala sve do ušća u Tisu.

I pored izmenjenih prirodnih karakteristika u vodotoku Jegričke, pogotovo njenom sredošnjem delu od regionalnog puta Novi Sad-Bečej do ustave Žabalј, očuvani su ili neznatno izmenjeni prirodni uslovi, obezbeđujući pri tome stabilan razvoj brojnih fito i zoocenoza, karakterističnih za ravničarske reke.

Područje Parka prirode „Jegrička", pre svega njen središnji deo toka, prati stalna dinamika plavlјenja obalnog pojasa. Usled promena vodnog režima omogućen je razvoj specifične vodene (akvatične) flore i vegetacije. Na osnovu istraživanja evidentirano je 148 taksona viših bilјaka. U grupi nacionalno i međunarodno značajnih vrsta zabeleženo je 15 taksona. Od toga su tri strogo zaštićene vrste - Nymphaea alba, Thelypteris palustris, Ventenata dubia. Na Preliminarnoj Crvenoj listi flore su navedene 4 vrste i 2 podvrste i to: Aster tripolium subsp. pannonicus, Thelypteris palustris, Scirpus lacustris subsp. tabernaemontani, Artemisia santonicum. Dve vrste (Salvinia natans, Trapa natans) su navedene u Dodatku I Bernske konvencije kao strogo zaštićene.

Na području Jegričke zabeleženo je 22 vrste riba iz 8 porodica. Među njima, strogo zaštićene vrste su zlatni karaš (Carassius carassius) , gavčica (Rhodeus amarus) , linjak (Tinca tinca) i čikov (Misgurnus fossilis) . Područje PP "Jegrička" pruža povolјne stanišne uslove za razvoj i život vodozemaca i gmizavaca. Na ovom području zabeleženo je 9 vrsta iz klase vodozemaca (Amphibia) . Na ovom lokalitetu zabeležene su i 3 vrste iz klase gmizavaca (Reptilia) . Među vodozemcima i gmizavcima se kao značajne vrste za zaštitu ističu crvenotrbi mukač (Bombina bombina) i barska kornjača (Emys orbicularis).

Na Jegričkoj je do sad registrovano 198 vrsta ptica. Mnoge vrste značajne su u nacionalnim i međunarodnim razmerama, što dokazuje i njihovo prisustvo na raznim listama, uredbama i konvencijama: 167 vrsta strogo zaštićeno, 68 vrsta na SPEC listi, od čega su četiri vrste SPEC 1, odnosno na IUCN Crvenoj listi, dok se 50 vrsta nalazi na Dodatku I Direktive o pticama. Zbog svog značaja, Jegrička je 2009. godine proglašena lokalitetom od međunarodnog značaja za ptice - Important Bird Area, pod nazivom „Jegrička" - RS004. Jegrička je drugo po brojnosti gnezdilište belobrke čigre (Chlidonias hybridus) i jedino gnezdilište crne čigre (Chlidonias niger) u Srbiji. Za vrste kao što su bukavac (Botaurus stellaris) , patka kašikara (Anas clypeata) , sivi barski petlić (Porzana parva) , modrovolјka (Luscinia svecica) , cvrčić tršćar (Locustella naevia) i brkata senica (Panurus biarmicus) ovo područje je među značajnijim gnezdilištima u Srbiji. Ovde se gnezde i globalno ugrožena patka njorka (Aythya nyroca) , kao i u našim krajevima retka vrsta, crnovrati gnjurac (Podiceps nigricollis) .

Vodena i okolna suvlјa staništa naselјavaju retke vrste sisara, od kojih se izdvaja vidra (Lutra lutra) , strogo zaštićena vrsta čijim je populacijama neophodno pažlјivo upravlјati.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Vodotok Jegrička smešten je u prostoru južne bačke terase između Malog bačkog kanala kod Despotova na zapadu, i njenog ušća u Tisu kod Žablјa, na istoku. Proteže se u dužini više od šezdeset kilometara sa pravcem zapad-istok. Vodotok je autohtona rečica Bačke koja je uticajem čoveka izgubila prvobitni izgled. Danas predstavlјa samo deo velikog vodenog sistema Jegrička. Počinje sa nekoliko bezimenih plitkih dolina u zapadnoj Bačkoj, između Ratkova, Paraga i Pivnica i otiče sredinom južne bačke lesne terase na istok do Tise. Vodotok Jegričke protiče kroz nekoliko opština. Deo izvorišta nalazi se u opštini Bačka Palanka, dalјe protiče kroz opštine Vrbas, Temerin i Žabalј. U saobraćajnom pogledu Jegrička je dostupna svim većim gradovima Pokrajine. Preko vodotoka prelaze više saobraćajnica: auto-put E-75 Beograd - Novi Sad -Subotica, državni putevi I reda (br. 22.1. /N. Sad-državna granica/ koji preseca Jegričku severno od Siriga i br. 7. /Zrenjanin-N.Sad/ državni put Novi Sad-Bečej i lokalni put Žabalј-Čurug.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

Na prostoru zaštićenog područja PP „Jegrička" prva valorizacija započeta je na lokalitetu četiri ostrva koja se nalaze u okviru ribnjaka na Jegričkoj. Istraživanja su vršena tokom 1987. godine i to prvenstveno sa aspekta ornitologije.

Na osnovu čl.16 Zakona o posebnoj zaštiti delova prirode (''Službeni list SAPV'', br.10/86) i čl. 235 Statuta opštine Žabalј (''Službeni list opštine Žabalј'', br.10/84), Skupština opštine Žabalј na 17. sednici Veća udruženog rada i 15. sednici Veća mesnih zajednica održanim 22.04.1988. godine, a po prethodno pribavlјenom mišlјenju Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, donela je Odluku o proglašenju strogih prirodnih rezervata ''Četiri ostrva u ribnjaku Jegričke'' (''Službeni list opštine Žabalј'', br.6/88).

Preliminarna istraživanja šireg prostora Jegričke započeta su tokom 2003. godine. Na osnovu dobijenih rezultata, pre svega na delu Jegričke od mosta, odnosno puta Temerin – Bečej, do ustave „Žabalј", evidentirano je bogatstvo prirodnih vrednosti i retkosti.

Na osnovu člana 42. stav 4. Zakona o zaštiti životne sredine ("Službeni glasnik RS", br. 66/91; 83/93; 53/93, 67/93, 48/94 i 53/95), Zavod za zaštitu prirode Srbije je doneo Rešenje o prethodnoj zaštiti prirodnog dobra ''Jegrička'' ("Službeni glasnik RS", br128 /2003.).

Istraživanje i valorizacija celokupnog toka Jegriče započeta je tokom 2004. i 2005. godine, kada je Zavod za zaštitu prirode Srbije sačinio studiju zaštite parka prirode „Jegrička". Na osnovu navedene studije opštine: Žabalј, Temerin, Vrbas i Bačka Palanka donele su akt o proglašenju zaštite Jegričke, odnosno Odluku o zaštiti Parka prirode „Jegrička", (''Službeni list opštine Žabalј'', 2005.). Ovom Odlukom, strogi prirodni rezervat ''Četiri ostrva u ribnjaku Jegričke'' obuhvaćena su granicamazaštićenog područja Parka prirode „Jegrička".

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2015. godine, Programa rada za 2012. godinu i člana 42 Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010), tokom 2012. godine obavlјena je revizija zaštite PP „Jegrička", kada je Pokrajinski zavod za zaštitu prirode sačinio novu dokumentacionu osnovu -studiju zaštite.

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od odrednica Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Jegrička". Prema članu 34 Zakona:

§ "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

§ „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

§ „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Jegričke" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma.

Na zaštićenom području PP „Jegričke" uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena.

 

UPRAVLJAČ:

JP "VODE VOJVODINE", NOVI SAD, tel: 021 4881 888

NAZIV ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

„Begečka jama"

 

VRSTA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Park prirode

Član 34 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA

III kategorija - zaštićeno područje lokalnog značaja. Član 41 Zakona o zaštiti prirode („Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010).

 

KATEGORIJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA PREMA KLASIFIKACIJI SVETSKE UNIJE ZA ZAŠTITU PRIRODE (IUCN)

IUCN Category IV

Područje upravlјanja staništima i vrstama (Habitat and species management area).

 

MEĐUNARODNI STATUS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Područje do sada nije imalo status međunarodno značajnog područja, niti se predlaže u upis kao takvo.

 

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

PP „Begečka jama" se nalazi na levoj obali Dunava kod naselјa Begeč i obuhvata plavno područje u između Bačke Palanke i Novog Sada dužini od oko 7,8 km (1276,2-1284 rkm). Zaštićeno područje sadrži niz geomorfoloških oblika rečne erozije (ade, grečne grede, mrtvaje i fluvijalno jezero nastalo sadejstvom erozije i nasipanja) različitih starosti, i u skladu sa tim mozaik vlažnih staništa na različitim stupnjevima sukcesije vegetacije plavnih područja. Opstanak ovih pojava je uslovlјen prirodnom dinamikom plavlјenja.

Područjem dominira Begečka jama, fluvijalno jezero koje je povezano sa rekom Dunav preko kanala Begej, te ima stalno prisustvom vode. Izuzetno je značajno plodište većeg broja vrsta dunavskih riba, kao i reproduktivni centar vodozemaca šireg područja.

Osnovne prirodne vrednosti PP "Begečka jama" se ogledaju u prisustvu 125 taksona viših bilјaka (122 vrste i 3 podvrste), oko 150 vrsta ptica, 14 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca, 6 gmizavaca i 18 vrsta insekata od nacionalnog i međunarodnog značaja.

U skladu sa dinamikom plavlјenja, mikro i mezo konfiguracijom terena prisutne su autohtone šumske zajednice, vodena i močvarna staništa.

 

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Zaštićeno područje „Begečka jama" nalazi se u južnoj Bačkoj pored naselјa Begeč, uz levu obalu reke Dunav, na teritoriji opštine Novi Sad. Od Novog Sada udalјena je u pravcu zapada oko 18 km, a jugozapadno 2,5 km od Begeča.

U okviru granice zaštićenog područja u koritu Dunava nastala je Šašićeva ada. Na adu se nadovezuje sprud pravca severozapad-jugoistok, u dužini od oko 7 km.

Nadmorska visina okolnog prostora Begečke jame iznosi od 76,1 do 81,4 m n.m. Teren na kojem je smešteno zaštićeno područje nagnuto je prema severoistoku, suprotno od reke Dunav, što je retkost među plavnim područjima. Ipak ova činjenica ukazuje na poreklu područja, tj. da se radi o ostatku nekadašnje rečne ade.

 

POVRŠINA

PP „Begečka jama" se nalazi na teritoriji Opštine Novi Sad, k.o. Begeč.

Na zaštićenom području PP „Begečka jama" uspostavlјa se režim zaštite II i III stepena. Od ukupne površine zaštićenog područja koja iznosi 489,5 ha, područje:

§ Režima zaštite II stepena obuhvata 130,14 ha ili 26,6%,

§ Režima zaštite III stepena obuhvata 359,37 ha ili 73,4%.

 

ISTORIJAT ZAŠTITE

U granicama istraživanog područja od 1970. godine pod zaštitom su se nalazila "Četiri stabla crne i jedno stablo bele topole".

Preliminarna istraživanja ovog područja započeta su tokom 1995. godine. Na osnovu dobijenih rezultata izrađena je dokumentaciona osnova za pokretanje postupka prethodne zaštite. Na prostoru Begečke jame, zaštita je prostorno uspostavlјena 1996. godine, kada je doneta Prethodna zaštita zaštićenog područja. Terenska istraživanja su završena tokom 1997. godine, a Odluka o zaštiti PP "Begečka jama" doneta je 1999. godine ("Sl. List grada Novog Sada, 14/99).

Na osnovu predloga Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode i člana 17 stav 2 Zakona o zaštiti prirode ("Sl. glasnik SRS", br.24/65) Sekretarijat za upravno-pravne poslove SO Novi Sad, doneo je Rešenje o stavlјanju pod zaštitu "Četiri stabla crne i jedno stablo bele topole". Rešenje pod brojem 03-633/6-68 od 30.03.1970 godine, je objavlјeno u "Službenom listu opštine Novi Sad" br.4/70.

Polazeći od Srednjoročnog programa rada Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode za period od 2011. do 2015. godine, Programa rada za 2011. godinu i člana 42 Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS", 36/09, 88/2010, 91/2010) tokom 2011. godine pristuplјeno je reviziji zaštite Parka prirode „Begečka jama".

 

REŽIMI ZAŠTITE

Polazeći od Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srbije" br. 36/09, 88/10, 91/10), pristupilo se reviziji prirodnih vrednosti Parka prirode „Begečka jama". Prema članu 34 Zakona:

· "Park prirode je područje dobro očuvanih prirodnih vrednosti sa pretežno očuvanim prirodnim ekosistemima i živopisnim pejsažima, namenjeno očuvanju ukupne geološke, biološke i predeone raznovrsnosti, kao i zadovolјenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih delatnosti usklađenih sa tradicionalnim načinom života i načelima održivog razvoja."

· „U parku prirode nisu dozvolјene privredne i druge delatnosti i radnje kojima se ugrožavaju njegova bitna obeležja i vrednosti."

· „Mere zaštite, način obavlјanja privrednih delatnosti i korišćenje prirodnih vrednosti u parku prirode, bliže se utvrđuju aktom o proglašenju zaštićenog područja".

Polazeći od potrebe zaštite i očuvanja značajnih staništa, kao i prisustva strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta, određivanje stepena zaštite unutar PP „Begečka jama" je vršeno na osnovu stepena očuvanosti prirodnih vrednosti, potreba za primenom aktivnih mera zaštite i u skladu sa potrebama razvoja održivog turizma.

Na zaštićenom području PP „Begečka jama" uspostavlјaju se režimi zaštite II i III stepena.

PP „Begečka jama" obuhvata površinu od 489,5 ha, od čega:

· režim zaštite II stepena zauzima 130,14 ha (26,6%),

· režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 359,37 ha (73,4%).

Oko zaštićenog područja se uspostavlјa zaštitna zona od 387,75 ha.

Prema kriterijumima IUCN-a, upravlјanje ovim zaštićenim područjem usmereno je na upravlјanje vrstama i staništima.

 

Upravljač:

DTD RIBARSTVO DOO, Bački Jarak, tel: 021 625 7888

Top of Page