SRP “Zasavica” se nalazi na području Mačve, istočno od reke Drine i južno od reke Save, na teritoriji opština Sremska Mitrovica i Bogatić. Svojim krivudavim tokom dužine 33,1 km zauzima prostor između naselja Crna Bara, Banovo Polje, Ravnje, Radenković, Zasavica, Salaš Noćajski, Noćaj i Mačvanska Mitrovica, posmatrano od izvorišta vodotoka do njenog ušća u reku Savu.

Ramsarsko područje obuhvata područje specijalnog rezervata prirode «Zasavica» i njegovu zaštitnu zonu. Na središnjem delu rezervata, u regionu atara sela Ravnje, sela Zasavice i Salaša Noćajskog, granica obuhvata ramsarskog područja koja do tada obuhvata tok reke, širi se i na priobalje obuhvatajući šume i njive potezu Bostaništa, tršćake i šume na potezu Vrbovac, impozantan pašnjak Valjevac sa tršćacima uz Zasavicu, kao i priobalne tršćake, njive i šume Sadžaka. Zaštitna zona čini pojas oko samog rezervata prirode, u načelu prateći visoku obalu vodotoka, osim na zapadnom delu rezervata, gde se zaštitna zona proširuje i obuhvata područje Široke bare, Prekopca, Jovače, Luga, bare Ribnjače, Drenovu gredu i baru Jovaču. Najveće mesto u neposrednom okruženju i regionalni centar je Sremska Mitrovica.

Prostorom dominira rečni ekosistem, koga čini rečica Zasavica i pritoka Batar u ukupnoj dužini od 33,1 km. U ekološkom nizu smenjuju se vodeni i močvarni ekosistemi sa fragmentima poplavnih livada i šuma. Zasavica se podzemnim putem napaja vodom iz reke Drine i gravitaciono sa planine Cer. Pripada Crnomorskom slivu i jedno je od poslednjih izvorno očuvanih močvarnih područja u Srbiji.

Zasavica i njeno priobalje zaštićeni su kao Specijalni rezervat prirode «Zasavica» 1997. godine. Ukupna površina rezervata je 835 ha, u režimu zaštite II stepena, a zaštitna zona iznosi 1078 ha. Osnovno obeležje biljnog sveta predstavljaju ugrožene i zaštićene vodene i močvarne biljne vrste, kao testerica (Stratiotes aloides), koje grade specifične i retke zajednice. Šumska vegetacija je je predstavljena hidrofilnim šumama poljskog jasena, topole, vrbe i crne jove. Za dve vrste, biljku aldrovandu (Aldrovanda vesiculosa) i ribu mrgudu (Umbra krameri) Zasavica je jedino stanište u Srbiji. Prirodni uslovi u vodotoku Zasavica uslovili su da je ovaj prostor naseljen mnogim retkim biljnim i životinjskim vrstama, gde se izdvaja prisustvo jezičastog ljutića (Ranunculus lingua), rebratice (Hottonia palustris), močvarne koprive (Urtica kioviensis), slatkovodnog sunđera (Spongilla lacustris), retke vrste oligohete (Rynchelmnis limnosela), podunavskog mrmoljka (Triturus dobrogicus), patke njorke (Aythya nyroca) i vidre (Lutra lutra). U rezervatu je uspešno realizovan Projekat reintrodukcije dabra (Castor fiber) u Srbiju. U okviru programa očuvanja autohtonih rasa stoke, ovde se na otvorenom pašnjaku gaje svinje mangulice i podolska goveda. Očuvanost izvornih pejsaža, autentična folkorna obeležja i kulturno-istorijski spomenici predstavljaju Zasavicu kao jedinstvenu i zaokruženu turističku celinu.

Zasavica predstavlja jedino stanište u Srbiji za 16 životinjskih vrsta iz grupa Hydroacarina, Ostracoda, Rotatoria, Curculionidae.

Zasavica je značajno područje za opstanak retkih životinjskih vrsta, dabra Castor fiber, mrgude Umbra krameri i malog vranca Phalacrocorax pygmeus, u nepovoljnom periodu životnog ciklusa. Tokom zime, dabru reka obezbeđuje utočište, a priobalna zeljasta i drvenasta vegetacija dovoljne izvore hrane. Mrguda nepovoljan zimski period provodi hibernirajući u mulju Zasavice. Malim vrancima Zasavica je važno odmorište tokom prolećne seobe.

Socijalni i kulturni život lokalnog stanovništva u naseljima u okruženju Zasavice kako nekad tako i danas, odvija se u sprezi sa ekološkim karakterom ovog područja. Život naroda na ovim prostorima vezuje se za vlažna staništa pre svega kroz ribolov i uzgoj stoke, i datira daleko u prošlost.